Moram vam priznati kako baš nisam odavno bila kod svoje doktorice opće medicine. Žalosno je, ali ne znam niti kako se zove. Nakon odlaska u mirovinu moje stare, moram naglasiti i divne doktorice, većina njih se toliko izmijenjala da više ne znam „čija sam“. Srećom, sistematski platim jednom godišnje i sretna sam bez gužve i čekanja, a svoju ginekologicu, kojoj jednako tako idem privatno, mogu samo dizati u zvijezde. Mislim da mi moje zdravlje toliko vrijedi.
No, vratimo se malo u naš sustav. Zamislite da živite u Dubrovniku i želite nakon poroda donirati matične stanice iz pupkovine? Znate li da ćete shvatiti kako je to gotovo nemoguća misija?
Budući da se She.hr kao portal, a i ja sama kao urednica, zalažemo za onu „bolje spriječiti nego liječiti“ iznenadila nas je jedna priča naše čitateljice. Donosimo je u kratkim crtama, čudeći se apsurdima našega sustava. Naime, kako nam je rekla, na jedan pregled će čekati nekih 11 mjeseci, unatoč bolovima.
Naša čitateljica, u kasnim dvadesetima već 3 godine ima bolove, ali nema dijagnozu. Iako je nakon završetka studija dobila posao u struci, koji radi i danas, već 3 godine ne zna zašto trpi bolove.
“Moje tegobe vezano za trenutno stanje počele su još za vrijeme studija i to bolovima na samo jednom području desnog abdomena i bubrega, popraćene temperaturom. Ležala sam u jednoj zagrebačkoj bolnici 10 – tak dana, prošla odjele kirurgije – urologije – ginekologije, ali bez odgovora što mi je. Nakon antibiotika, upala u tom području se smirila no kasnije su se javljali sve veći problemi i intenzivni bolovi u intervalima, uz širenje bolova. Danas, 3 godine kasnije, iza mene je nekoliko specijalističkih obrada i to urologa, kirurga, nefrologa, neurokirurga, interniste pa čak i hematologa. “Ležala” sam u 3 bolnice, prošla niz lakših i onih težih pretraga, išla na testiranja na brojne bolesti na koje se sumnjalo pa više puta pogreškom zamalo operirana… Bolovi su se sada proširili na cijeli abdomen i na lijevi bubreg, dakle sada su zahvaćena oba bubrega. U ove tri godine imam konstantu upalu u organizmu, ali ne zna se što je uzrokuje. Uz to imam i stalne urinarne infekcije i povišene leukocite. Došlo je do toga da moji nespecifični simptomi zadaju glavobolje svakom liječniku, budući da ne znaju što mi je, no ne ide se dalje, ne istražuje se dublje…
Hrvatska navodno ima najbolje doktore, ali zar sam ja toliko nespecifičan pacijent da se netko ne pozabavi sa mnom detaljnije? Bar da sam nekome izazov! Zar sam toliko teret zdravstvenom sustavu?
Trenutno stanje otežava mi moj svakodnevni ritam, utječe negativno na moje radno okruženje koje toliko volim, ali i na privatan život. Znam da ima i puno težih slučajeva od mene. Ne želim da me se žali, ne želim ništa od toga. Želim samo da netko pogleda svu moju sadašnju anamnezu i da saznam što mi je. Bez obzira na dijagnozu, bila bih sretna da saznam u čemu je problem u mojem organizmu jer tada bih se mogla prilagoditi, liječiti i rasporediti… Ovako hrpa pretraga, čekanja na preglede i više od godinu dana, dok drugi nalazi u tom trenutku postaju stari i, onda, ponovno iste pretrage… I tako u krug…”
Zvuči vam poznato? Možda ste samo gledali seriju Dr. House!
