Psiholozi i psihijatri orgazam definiraju kao stanje psiholoških, emocionalnih i kognitivnih promjena. Iako, za neke, neupitne uloge u muškaraca, njegova uloga u žena predmetom je višestoljetnih debata. Od toga da je ženski orgazam nusprodukt muškog, da se radi o načinu određivanja genetičke kvalitete muškarca sve do teze da je dizajniran sa svrhom selektivnog zadržavanja sperme.
Orgazam je vrhunac seksualnog doživljaja, bezuvjetni refleksni događaj kojim upravljaju središta u kralješničkoj moždini (najviše od dvanaestog prsnog do drugog slabinskog odsječka). Riječ orgazam potječe od grčke riječi orgasmós koja znači požudan, puten, pomaman, pohotan.
Kako nastaje orgazam?
Pri samom početku seksualnog kontakta dolazi do postsinaptičke eksitacije. Hormoni koje nadbubrežne žlijezde dodaju u krv (adrenalin) uzrokuju podrhtavanje svih mišića, ubrzava se puls, produbljuje i zastaje dah, suši se grlo, pojačano izlučuju znojnice, šire zjenice, smjenjuje rumenilo i bljedilo, a povećano izlučivanje adrenalina uzrokuje rast količine šećera u krvi.
Pod utjecajem spolnih hormona (testosterona i estrogena) za vrijeme spolnog uzbuđenja u cijelom tijelu nastaju tjelesne reakcije i promjene živčane i mišićne napetosti, a krv pojačano ulazi u sva tkiva i organe, osobito u spolne (vazomotorička kongestija), što potiče nabreknuće muškog spolnog organa i ženskog klitorisa.
Svijest je za vrijeme orgazma isključivo usmjerena na spolni doživljaj, čiju silovitost potiče vidom, sluhom, njuhom i okusom. Unatoč uvriježenom mišljenju da do orgazma dolazi nakon genitalne stimulacije, mnoge studije potvrđuju da ga mogu uzrokovati i podražaji negenitalne vrste. Dokumentirani su slučajevi žena koje tvrde da mogu doživjeti orgazam samo razmišljanjem, bez ikakve fizičke stimulacije. Njihove tvrdnje potvrđuju mjerljivi parametri: udvostručeni otkucaji srca, povišen tlak, promjer zjenica i prag boli.
Orgazam i evolucija
Mnoge teorije u povijesti pokušale su ponuditi odgovor svrhe orgazma, no prije teoretiziranja bilo je krucijalno odrediti razliku između muškog i ženskog orgazma. Ukoliko je izjednačen s ejakulacijom, muški orgazam je neizostavan element u reproduktivnom procesu i bez sposobnosti izbacivanja spermija u trenutku orgazma, muškarci ne bi bili relevantni u evolucijskom smislu. Bitan nedostatak ove teze je činjenica da se ejakulacija ne može u potpunosti izjednačiti s orgazmom jer je istraživanje pokazalo da muškarci s povredom kralježnice, koji ne mogu doživjeti orgazam, mogu ejakulirati te tako potencijano ostvariti reprodukciju.
S druge strane Elizabeth Lloyd, filozofkinja znanosti i profesorica biologije pri Sveučilištu Indiana smatra ženski orgazam nusproduktom muškog, pri čemu on rezultira iz stimulacije klitorisa. U skladu sa zaključenim, ženski orgazam nema nikakvu biološku funkciju jer žene mogu ostvariti trudnoću bez orgazma, ne postoji ni korelacijska veza između plodnosti i sposobnosti postizanja orgazma.
Profesor biologije pri Arizona State University John Alcoc kritizirao je teoriju Elizabeth Lloyd objašnjavajući kako se orgazam ne mora nužno pojavljivati svaki put tijekom spolnog odnosa da bi se smatrao evolucijskom prilagodbom. Prema njegovoj teoriji, žene koriste orgazam kao nesvjestan način određivanja kvalitete genetičkog fitnessa muškarca i potencijalne zadovoljavajuće brige za potomstvo.
Znanstvenici Bellis i Baker uočili su kako će se žene najvjerojatnije upuštati u seksualne odnose s različitim partnerima kada je vjerojatnost začeća najveća, upozoravajući na mogućnost da su razvile psihološke prilagodbe koje potiču kompeticiju sperme. Njihova hipoteza, jedna od vodećih funkcionalnih hipoteza, kaže da je klitoralni orgazam dizajniran sa svrhom selektivnog zadržavanja sperme.
Važna je i uloga Desmonda Morrisa koji je objavivši knjigu The Naked Ape izazvao mnoge kontroverze. Prema njemu, svrha ženskog orgazma nije samo u ohrabrivanju za daljnju reprodukciju, nego i izazivanje umora kod ženke pri čemu će ona ostati u horizontalnom položaju i tako spriječiti izlijevanje sperme.
Thornhill, Gangestad i Comer upozorili su na rezultate istraživanja koje je pokazalo da su žene koje su imale odnos s partnerima niske razine asimetričnosti lica (što upućuje na relativno visok stupanj genetičkog fitnessa) zabilježile značajno veći broj klitoralnih orgazama u odnose na spolne odnose s partnerima čija je facijalna asimetričnost upućivala na nisku razinu genetičkog potencijala. Shackelford na to nadovezuje i element fizičke privlačnosti koja je u značajnoj korelaciji s kvalitetom i kvantitetom orgazma.
Jedna od najprihvaćenijih teorija je ona u kojoj se opstanak orgazma argumentira evolucijskom teorijom pri čemu ćemo se prije odlučiti za ulazak u reprodukcijski proces ako nam on istovremeno pruža zadovoljstvo. Orgazam u navedenom slučaju služi i učvršćivanju socijalnih veza, sprječavanju sukoba, kontroliranju napetosti i definiranju društvenog statusa, pri čemu predstavlja neizostavnu evolucijsku prilagodbu.
Kroz povijest značajno je bilo otkriće oksitocina, neurotransmitera zvanog hormonom ljubavi. Sintetiziran u hipotalamusu, a izlučivan iz hipofize, nakon postizanja orgazma širi se krvotokom uzrokujući osjećaj nevjerojatne ugode povećavajući vjerojatnost da će osoba ostvariti trudnoću i nastaviti dalje s reprodukcijom.
Saznanje da je u najvećem broju slučajeva muškarcima bitno da je njihova partnerica doživjela orgazam te da žene često glume orgazam da bi zadovoljile partnere upućuje na adaptivnu vrijednost samog orgazma. Za zoologa Tima Birkheada pri definiranju različitosti muškaraca i žena primarnu ulogu ima biološka osnova – muškarcima je u interesu oploditi što više jajašaca, dok je za žene važnije tko ih oplođuje.
Činjenica da su muškarci izgubili bakulum (penisnu kost) tijekom evolucije, dobili morfološke detalje poput udubine iza glavića i frenuluma te da su razvili najefikasniji, najduži i najveći penis od svih ostalih primata govori u prilog teoriji da se razvio da zadovolji potrebe ženke. Debeo penis je imao funkciju zadržavanja sperme unutar ženke bez da se ona rasipa izvana, fleksibilan je ostvariti različite položaje, a dugačak ući što dublje u vaginu ženke te potencijalno ostvariti orgazam.
Za razliku od hijena i nekih vrsta majmuna čije su ženke razvile klitoris veličine muškog spolnog uda upravo zbog njegove važne uloge u interseksualnoj kompeticiji, ljudski klitoris ne pokazuje nikakve adaptivne promjene tijekom evolucije – ne karakteriziraju ga jarke boje te je gotovo zanemarive veličine. Te nas karakteristike klitorisa dodatno upućuju da je ženski orgazam nusprodukt ženskog odabira, a ne težnje za privlačenjem partnera.
Biologija.com.hr
Orgazam je vrhunac seksualnog doživljaja, bezuvjetni refleksni događaj kojim upravljaju središta u kralješničkoj moždini (najviše od dvanaestog prsnog do drugog slabinskog odsječka). Riječ orgazam potječe od grčke riječi orgasmós koja znači požudan, puten, pomaman, pohotan.
Kako nastaje orgazam?
Pri samom početku seksualnog kontakta dolazi do postsinaptičke eksitacije. Hormoni koje nadbubrežne žlijezde dodaju u krv (adrenalin) uzrokuju podrhtavanje svih mišića, ubrzava se puls, produbljuje i zastaje dah, suši se grlo, pojačano izlučuju znojnice, šire zjenice, smjenjuje rumenilo i bljedilo, a povećano izlučivanje adrenalina uzrokuje rast količine šećera u krvi.
Pod utjecajem spolnih hormona (testosterona i estrogena) za vrijeme spolnog uzbuđenja u cijelom tijelu nastaju tjelesne reakcije i promjene živčane i mišićne napetosti, a krv pojačano ulazi u sva tkiva i organe, osobito u spolne (vazomotorička kongestija), što potiče nabreknuće muškog spolnog organa i ženskog klitorisa.
Svijest je za vrijeme orgazma isključivo usmjerena na spolni doživljaj, čiju silovitost potiče vidom, sluhom, njuhom i okusom. Unatoč uvriježenom mišljenju da do orgazma dolazi nakon genitalne stimulacije, mnoge studije potvrđuju da ga mogu uzrokovati i podražaji negenitalne vrste. Dokumentirani su slučajevi žena koje tvrde da mogu doživjeti orgazam samo razmišljanjem, bez ikakve fizičke stimulacije. Njihove tvrdnje potvrđuju mjerljivi parametri: udvostručeni otkucaji srca, povišen tlak, promjer zjenica i prag boli.
Orgazam i evolucija
Mnoge teorije u povijesti pokušale su ponuditi odgovor svrhe orgazma, no prije teoretiziranja bilo je krucijalno odrediti razliku između muškog i ženskog orgazma. Ukoliko je izjednačen s ejakulacijom, muški orgazam je neizostavan element u reproduktivnom procesu i bez sposobnosti izbacivanja spermija u trenutku orgazma, muškarci ne bi bili relevantni u evolucijskom smislu. Bitan nedostatak ove teze je činjenica da se ejakulacija ne može u potpunosti izjednačiti s orgazmom jer je istraživanje pokazalo da muškarci s povredom kralježnice, koji ne mogu doživjeti orgazam, mogu ejakulirati te tako potencijano ostvariti reprodukciju.
S druge strane Elizabeth Lloyd, filozofkinja znanosti i profesorica biologije pri Sveučilištu Indiana smatra ženski orgazam nusproduktom muškog, pri čemu on rezultira iz stimulacije klitorisa. U skladu sa zaključenim, ženski orgazam nema nikakvu biološku funkciju jer žene mogu ostvariti trudnoću bez orgazma, ne postoji ni korelacijska veza između plodnosti i sposobnosti postizanja orgazma.
Profesor biologije pri Arizona State University John Alcoc kritizirao je teoriju Elizabeth Lloyd objašnjavajući kako se orgazam ne mora nužno pojavljivati svaki put tijekom spolnog odnosa da bi se smatrao evolucijskom prilagodbom. Prema njegovoj teoriji, žene koriste orgazam kao nesvjestan način određivanja kvalitete genetičkog fitnessa muškarca i potencijalne zadovoljavajuće brige za potomstvo.
Znanstvenici Bellis i Baker uočili su kako će se žene najvjerojatnije upuštati u seksualne odnose s različitim partnerima kada je vjerojatnost začeća najveća, upozoravajući na mogućnost da su razvile psihološke prilagodbe koje potiču kompeticiju sperme. Njihova hipoteza, jedna od vodećih funkcionalnih hipoteza, kaže da je klitoralni orgazam dizajniran sa svrhom selektivnog zadržavanja sperme.
Važna je i uloga Desmonda Morrisa koji je objavivši knjigu The Naked Ape izazvao mnoge kontroverze. Prema njemu, svrha ženskog orgazma nije samo u ohrabrivanju za daljnju reprodukciju, nego i izazivanje umora kod ženke pri čemu će ona ostati u horizontalnom položaju i tako spriječiti izlijevanje sperme.
Thornhill, Gangestad i Comer upozorili su na rezultate istraživanja koje je pokazalo da su žene koje su imale odnos s partnerima niske razine asimetričnosti lica (što upućuje na relativno visok stupanj genetičkog fitnessa) zabilježile značajno veći broj klitoralnih orgazama u odnose na spolne odnose s partnerima čija je facijalna asimetričnost upućivala na nisku razinu genetičkog potencijala. Shackelford na to nadovezuje i element fizičke privlačnosti koja je u značajnoj korelaciji s kvalitetom i kvantitetom orgazma.
Jedna od najprihvaćenijih teorija je ona u kojoj se opstanak orgazma argumentira evolucijskom teorijom pri čemu ćemo se prije odlučiti za ulazak u reprodukcijski proces ako nam on istovremeno pruža zadovoljstvo. Orgazam u navedenom slučaju služi i učvršćivanju socijalnih veza, sprječavanju sukoba, kontroliranju napetosti i definiranju društvenog statusa, pri čemu predstavlja neizostavnu evolucijsku prilagodbu.
Kroz povijest značajno je bilo otkriće oksitocina, neurotransmitera zvanog hormonom ljubavi. Sintetiziran u hipotalamusu, a izlučivan iz hipofize, nakon postizanja orgazma širi se krvotokom uzrokujući osjećaj nevjerojatne ugode povećavajući vjerojatnost da će osoba ostvariti trudnoću i nastaviti dalje s reprodukcijom.
Saznanje da je u najvećem broju slučajeva muškarcima bitno da je njihova partnerica doživjela orgazam te da žene često glume orgazam da bi zadovoljile partnere upućuje na adaptivnu vrijednost samog orgazma. Za zoologa Tima Birkheada pri definiranju različitosti muškaraca i žena primarnu ulogu ima biološka osnova – muškarcima je u interesu oploditi što više jajašaca, dok je za žene važnije tko ih oplođuje.
Činjenica da su muškarci izgubili bakulum (penisnu kost) tijekom evolucije, dobili morfološke detalje poput udubine iza glavića i frenuluma te da su razvili najefikasniji, najduži i najveći penis od svih ostalih primata govori u prilog teoriji da se razvio da zadovolji potrebe ženke. Debeo penis je imao funkciju zadržavanja sperme unutar ženke bez da se ona rasipa izvana, fleksibilan je ostvariti različite položaje, a dugačak ući što dublje u vaginu ženke te potencijalno ostvariti orgazam.
Za razliku od hijena i nekih vrsta majmuna čije su ženke razvile klitoris veličine muškog spolnog uda upravo zbog njegove važne uloge u interseksualnoj kompeticiji, ljudski klitoris ne pokazuje nikakve adaptivne promjene tijekom evolucije – ne karakteriziraju ga jarke boje te je gotovo zanemarive veličine. Te nas karakteristike klitorisa dodatno upućuju da je ženski orgazam nusprodukt ženskog odabira, a ne težnje za privlačenjem partnera.
Biologija.com.hr
You must be logged in to post a comment Login