Polovina svjetske populacije ima akutnih i ili kroničnih zdravstvenih problema zbog nedovoljne prehrane mikrohranivima, istaknuo je profesor Zdenko Rengel u predavanju što ga je jučer poslijepodne održao na Sveučilištu u Zagrebu gdje je taj dan primio počasni doktorat toga najvećeg hrvatskog sveučilišta.
Zdenko Rengel profesor je na Sveučilištu Zapadne Australije (University of Western Australia, UWA) u Perthu i znanstvenik je svjetskog ugleda u biologiji i biotehnologiji.
Predavanje koje je održao zagrebačkoj akademskoj zajednici nakon što je počašćen titulom počasnog doktora naslovio je "Mikrohraniva: od tla do tanjura" i o njemu se usredotočio na poljoprivredu koju je pak definirao kao "znanost, umjetnost, politiku, sociologiju te konverziju sunčeve energije u sretne, zdrave ljude".
Nakon te, kako je rekao, obuhvatnije definicije poljoprivrede, rekao je da poljoprivreda treba proizvoditi zdravu hranu za ljude, a da bi to i učinila mora osigurati 50 hraniva neophodnih za ljudski organizam.
U riječima zahvale nakon što je primio počasni doktorat, profesor Rengel rekao je da je na njega po dolasku u Australiju veliki utjecaj imao profesor Robin Graham sa Sveučilišta u Adelaideu koji je bio svjetski pionir u povezivanju biljne ishrane i ljudske prehrane, osobito zbog mikrohraniva koja su često prisutna u zrnu žitarica u niskoj koncentraciji zbog fizioloških problema u primanju iz tla, transportiranju u list i onda remobilizaciji u zrno.
Mikrohraniva su, primjerice, željezo, cink, bakar, bor, kobalt, mangan, molibden i selen. Ako pak nedostaju u ljudskoj hrani izazivaju velike zdravstvene poteškoće. Tako, dodao je Rengel, bez obzira što u svijetu ipak ima sve više hrane, ipak nedostatak željeza muči 60 do 80 % svjetske populacije, a nedostatak cinka između dvije do tri milijarde ljudi, dok je milijarda ljudi sa zdravstvenim rizikom zbog nedostatka joda.
Izložio je i moguća rješenja za te probleme, među kojima su medicinski dodaci prehrani, raznovrsna prehrana za one kojima je to moguće, genetski inženjering kojemu se protivi sve više zemalja u svijetu, te standardne agronomske mjere i oplemenjivanje.
Zdenko Rengel profesor je na Sveučilištu Zapadne Australije (University of Western Australia, UWA) u Perthu i znanstvenik je svjetskog ugleda u biologiji i biotehnologiji.
Predavanje koje je održao zagrebačkoj akademskoj zajednici nakon što je počašćen titulom počasnog doktora naslovio je "Mikrohraniva: od tla do tanjura" i o njemu se usredotočio na poljoprivredu koju je pak definirao kao "znanost, umjetnost, politiku, sociologiju te konverziju sunčeve energije u sretne, zdrave ljude".
Nakon te, kako je rekao, obuhvatnije definicije poljoprivrede, rekao je da poljoprivreda treba proizvoditi zdravu hranu za ljude, a da bi to i učinila mora osigurati 50 hraniva neophodnih za ljudski organizam.
U riječima zahvale nakon što je primio počasni doktorat, profesor Rengel rekao je da je na njega po dolasku u Australiju veliki utjecaj imao profesor Robin Graham sa Sveučilišta u Adelaideu koji je bio svjetski pionir u povezivanju biljne ishrane i ljudske prehrane, osobito zbog mikrohraniva koja su često prisutna u zrnu žitarica u niskoj koncentraciji zbog fizioloških problema u primanju iz tla, transportiranju u list i onda remobilizaciji u zrno.
Mikrohraniva su, primjerice, željezo, cink, bakar, bor, kobalt, mangan, molibden i selen. Ako pak nedostaju u ljudskoj hrani izazivaju velike zdravstvene poteškoće. Tako, dodao je Rengel, bez obzira što u svijetu ipak ima sve više hrane, ipak nedostatak željeza muči 60 do 80 % svjetske populacije, a nedostatak cinka između dvije do tri milijarde ljudi, dok je milijarda ljudi sa zdravstvenim rizikom zbog nedostatka joda.
Izložio je i moguća rješenja za te probleme, među kojima su medicinski dodaci prehrani, raznovrsna prehrana za one kojima je to moguće, genetski inženjering kojemu se protivi sve više zemalja u svijetu, te standardne agronomske mjere i oplemenjivanje.
You must be logged in to post a comment Login