Vjekoslava Huljić: Znala sam da će moj život biti riječi

page

Možda niste znali, ali Vjekoslava Huljić još je kao dijete postala je dvostruka dobitnica prve nagrade časopisa Dječja iskra, koji joj je dodijelio Zlatno pero za najboljeg mladog  književnika, te prve i druge nagrade omiljene nam Modre laste. Tonči i Vjekoslava Huljić već godinama su najplodonosniji autorski dvojac u Hrvatskoj, ali i van naših granica i hitove redaju kao na traci.

Smeta li Vam to što Vas više poznajemo kao autoricu hitova zvijezda, a manje kao autoricu i za djecu i za odrasle? Napisali ste i jedan mjuzikl! Kao podnosite kritike?

Od malena sam znala da će moj život biti riječi. Da ću u život krenuti s olovkom u ruci. Samo značenje riječi – hitovi, govori da je riječ o nečemu što je rašireno u narodu i slušano. Zaista, napisala sam oko petstotina pjesama. Drugi segment mog pisanja odnosi se na knjige. Objavila sam ih deset: zbirku pjesama Jutrooki, dvije knjige bajki i priča, dva pustolovno – fantastična romana za djecu, roman za odrasle Gen anđela, te četiri romana za mlade u izdanju Mozaik knjige, od kojih ovaj posljednji, Moji misle da ja lažem, predstavljam u srijedu, 10. svibnja. Predivan je osjećaj kad te iz izloga knjižara i s polica knjižnica promatraju tvoje knjige. Kad ti priđu ljudi, kažu da su pročitali neku tvoju knjigu, kad komentiraju sadržaj. Kad ih nešto u njoj takne. Nasmije. Gane. Odmarajući se od jednog, pišem drugo. Ne može se strogo odijeliti pisanje tekstova od pisanja romana, bajki i priča. Možda je najveća razlika u tome što kod uglazbljenih stihova ipak postoji metrika, neki zadani kanon  u koji slažeš stihove. Rad na mjuziklu Pacijenti bio je za mene divno iskustvo. Nešto novo. Izazov. Mjuzikl je totalni teatar i sublimira u sebi glazbu,tekst, stihove, glumu i ples. To je zajedničko djelo Tončevo i moje, Mira Gavrana, Igora Barberića i cijelog vrijednog ansambla.

A kritike? Volim metafore. Volim nešto reći na način na koji nikad nije rečeno. Ne volim pitanje što je pjesnik htio reći? Možemo nagađati. Važno je da mi to protumačimo na svoj način. A netko to protumači ne baš lijepo. Od krvi smo i mesa i osjetimo to na svojoj koži. Priče koje pričam su nekad izmišljene, nekad iz života. Nekad moje, nekad tuđe. Nekad su jednostavno priče koje čujem, pa ih prepričam. Kako se može govoriti o ovome, ili onome? Zašto baš tako? Zato jer se tako događa u životu. Život je vojskovođa koji ostavlja na bojištu i poražene i pobijeđene.

Ono što nas fascinira je vaša samozatajnost. Imate uspješnog muža, a iza svakog uspješnog muškarca stoji još uspješnija žena… Imate i dvoje divne djece… Smatrate li se „ženom, majkom, kraljicom“? Jeste li uspjeli?

Uspio je svaki čovjek koji je živ i zdrav. Naravno, to ne ovisi samo o njemu. A ako osim toga možeš svijetu podariti i nešto više od pukog postojanja i ostvariti se u onome što radiš, ako imaš svoj mikrokozmos, svoju obitelj i prijatelje, onda si zaista sa srećom napravio dobru pogodbu. Smatram se ostvarenom. Živim duboko dišući, osluškujući i ljude i život, držeći se onog – malo mi za sriću triba. Tko to ne zna, uzalud mu svi fakulteti. Jer to malo, obično je jako puno. Živim kako volim, radim što volim. Ljubav nije utopija. Prva je na listi prioriteta.

U svakom romanu za mlade otvarate teme problema svakodnevnih odnosa mladih u obitelji, školi i susjedstvu, nudeći priliku da svaki tinejdžer pronađe uzore za bolji vlastiti napredak. Gdje ste pronašli modele, uzore za likove u romanima?

Kad krenem pisati, uvijek mi se otvara čitav spektar ljudskih emocija i drama. Svatko od nas ima i u svojoj blizini mnogo najrazličitijih situacija. Ljude taknute srećom i nesrećom. Tinejdžeru su njegovi problemi katastrofični i najveći na svijetu, a tako je bilo i generacijama prije. Razvodi, ovisnosti, bulling među vršnjacima… toga je bilo uvijek, možda su danas nešto izraženiji. Da ne bi pomislili da je sve crno, i kroz najcrnje teme provučem veliku dozu svjetla i humora, čime omekšam radnju i učinim je zanimljivijom i pitkijom. Čitateljima se upravo to najviše sviđa. I, naravno, uvijek postoji izlaz. I u romanu i u životu. Nije nimalo lako, ali treba vjerovati da uvijek negdje čuči neki happy end.

Izvor: Slobodna Dalmacija

Izvor: Slobodna Dalmacija

U novom se romanu bavite problemom samoozljeđivanja. Moramo pitati zašto baš ta tematika? Od kud baš ta ideja? Imate li neke statistike koje možda mi ne znamo?

Uvijek se kroz povijest ljudskog roda provlače problemi  i teškoće vezani za pubertet i adolescenciju. Malo sam čitala i istraživala i vidjela da u dječjoj psihijatriji problem samoozljeđivanja i nije toliko rijedak. I da je češći u djevojčica. Osobno znam za nekoliko takvih slučajeva. Radi se o nanošenju tjelesne boli samom sebi, osobito rezuckanjem, kako bi se smanjila i olakšala emotivna bol, bijes zbog odbačenosti, neshvaćenosti. To je reakcija na neku emotivnu situaciju s kojom se teško nositi. Svojevrsni poziv u pomoć. Tako je s djevojčicom Karlom u mom romanu, koja se osjeća odbačenom zbog razvoda roditelja i napuštanja od strane majke. K tome joj roditelji još i ne vjeruju kad počne primjećivati neke kriminalne djelatnosti u svojoj okolini. Ali, kako ništa nije ni crno, ni bijelo, već negdje između, osvijetlila sam u likovima i njihove dobre strane i stavila ih u brojne komične situacije. Život se poigrava s ljudima na najrazličitije načine. I uvijek je tu nekakav happy end.

Za kraj, kako je Vama raditi s mužem?

On je čovjek s milijun ideja i neiscrpnom energijom. Ne nedostaje mi rada, ha, ha… Nemamo određeno radno vrijeme. Radimo puno. I kad ne radimo, znamo pričati o pjesmi. Nabacivati ideje. Ponekad izgleda da je u prostoriji u kojoj radimo više ljudi, a ne samo nas dvoje. Tolika je količina glazbe, riječi, digresija, a to se naziva radom na pjesmi. Zato izuzetno cijenim tišinu. Ona je blagotvorna. Nije lako nadmašiti neku megauspješnu pjesmu. Svaka nova pjesma je kao prva. Jako je zahtijevan, ima točnu viziju kako pjesma treba izgledati. Ja ponekad imam drugačiju. U tom sudaru kreativnosti nađe se rješenje. Ipak, on zna kako dišem ja i ja znam kako diše on. Dobro zvuči kad  kažeš da ti je život pjesma.

Jedna knjiga je vaša! Što trebate?

  • U komentare ispod objavljenoga članka, na našem webu, napišite #mojimisle

Prijave primamo do 14. svibnja, točno u podne.

Pokloni će biti poslani samo na adrese u Hrvatskoj. Random.org bira, a dobitnici nakon objave svoje podatke s brojem telefona dostavljaju u inbox na našem Facebooku. Dobitnici će biti objavljeni u sklopu ovoga članka te dodani kao komentar na Facebook objavi.

Možete se prijavljivati neograničen broj puta!

Dobitnica Marina Turkalj.