Prošlo je, evo, godinu dana otkako sam se napokon modernizirala i nakon žestokog odbijanja, prešla na “touch“ mobitel. Nisam mogla zamisliti da bih se ikada mogla priviknuti na nešto što mi ne omogućuje tipkanje i istodobno gledanje osobe u oči. Ako me ičemu naučila srednja škola, onda je to kako paziti na satu i praviti se da pozorno slušaš, a zapravo biti u skroz drugom svijetu.
Inače sam osjetljiva na velike promjene poput mijenjanja neke tehnike, odlaska iz srednje na fakultet, promjenu boravišta (na koju sam se navikla unutar punih 24 sata), dok mi, recimo, promjene boje i izgleda kose nikad nisu teško padale.
Stvari na koje sam naviknuta na moju psihu djeluju katastrofalno, a onda se nađem pred zidom male promjene koja izgleda poput naleta kamiona na mene.
Posjetila me je moja prijateljica mjesečnica, a ja, jedna velika lijenčina kojoj se ne da hodati 20 metara do trgovine, za uložak seraspitujem po redakciji.
“Nemam uložak, imam tampon!“, kaže mi kolegica i ja je blijedo gledam jer eto, nikad nisam koristila tampon. I netko bi mi se smijao, ali zamislite neugodnost kad sam morala pitati “A kako se to stavlja?“. Mislim, znam ja proceduru, ali ne želim nešto zeznuti.
Osim toga, mislila sam da se nikad neću priviknuti na pokvareni miš za laptop i da ne plaćam cifru za neki malo bolji, morala sam početi koristiti touch pad. Opet se to pokazalo kao jedna od boljih opcija, jer se nisam morala mučiti s dodatnom prtljagom.
Sada, kada bi me nakon godinu dana pitali bih li ikad promijenila svoj mobitel, rekla bih da se odu liječiti, jer je navika gadna stvar. Istodobno bih najradije ostala u svom osobnom kamenom dobu i živjela u špilji s Windowsima XP, svojim Sony Ericssonom s tipkama i s ulošcima.
Ili bih barem prestala hodati gradom zabuljena u mobitel jer uvijek moram biti dostupna, a propuštam divne dane koji samo prolaze kraj mene, odnosno ja prolazim pored njih. Modernizacija je gadna stvar!
Autor: Von Teese
You must be logged in to post a comment Login