Često me pitaju za koga si se to danas sredila? Najčešće takva pitanja ignoriram, ne odgovaram na njih i ne diraju me, samo me ponekad navode na razmišljanje.
U biti, zapitam se, za koga se trebam srediti, za koga to moram biti uređena, kome trebam biti lijepa?
Ne moram biti sređena ako to ne želim, a ako se, kako kažu – sredim, onda to isključivo radim samo i isključivo radi sebe. Tako bi trebalo biti, jer sve što radim, radim radi sebe. Tako to volim, volim ugađati sebi onoliko koliko mogu i na načine na koje mogu, i nije tu stvar mene kao pojedinca, tako nekako bi trebalo to funkcionirati, u mojoj glavi.
Ljudi bi se trebali uređivati radi sebe, a ne radi onih oko sebe. Po meni takva pitanja, radi koga i zbog čega su sasvim suvišna, glupa, besmislena, jadna.
Volim se sviđati sebi, volim, kad se pogledam u ogledalo, reći sama sebi – danas baš dobro izgledam. Volim se ujutro pogledati u ogledalo i poželjeti si dobro jutro, dobar i uspješan dan, volim si ispred ogledala reći kako, bez obzira na sve, još uvijek u sebi vidim jednu zaista prirodno lijepu ženu, volim si reći kako se volim… Probajte, nije teško…
Ali suština svega je naći tu neku sreću u sebi koju nosiš svakodnevno bez obzira na udarce koje dobiješ.
Kad nađeš sreću u sebi, kad činiš stvari koje te čine sretnom i pune ti dušu to se vidi, to se osjeti, ljudi tada jednostavno zrače tom nekom energijom koja je prelazna, to se baš osjeti. Znate ono kad sretne neke ljude koji jednostavno kao da „zrače“, e to je to.
Netko je sretan jer radi na sebi, netko je sretan kad se dobro obuče i sredi si frizuru, netko je sretan kad pročita neku knjigu, bit svega je da se sve vrti oko nas samih. Ne onih oko nas, već onog nečeg u nama. To trebamo naučiti – biti u ljubavi sami sa samim sobom.
Ne znači da ne trebamo voljeti druge. Ne, dapače, trebamo voljeti i njegovati jedni druge, davati ljubav. Trebamo naći onu čarobnu drugu polovicu, ali isto tako ne tražiti smisao u onim nekim drugima oko nas, već naći sreću u sebi i biti sretni i kad smo sami i živjeti punim plućima.
Često znam reći kako želim muškarca pored sebe u životu, ali isto tako ga ne trebam da bih bila sretna jer sam našla tu neku ljubav u sebi sa sobom. I to je pošteno prema i meni i prema onom nasuprot meni, jer mišljenja sam, da kad jednom spoznaš ljubav prema sebi i u sebi, onda možeš dati onu pravu ljubav i onom nasuprot tebe.
I tako ja kažem da se sređujem isključivo i samo radi sebe, da bih sebi bila lijepa, da bih sebi podigla vibraciju, jer kad se sredim bolje se osjećam, više dajem od sebe svijetu. Jednostavno, volim kad si dobro izgledam kao i svi manje-više.
Kažu da je to sebično. Možda je sebično, možda i nije, ne znam, svatko na situaciju gleda drugim očima. Sebično ili ne, na kraju krajeva, ako se sam ne pobrineš za sebe i svoj izgled ili bilo što drugo u životu, ne znam tko će to obaviti umjesto nas?
Ako je sebično voljeti samog sebe i lijepo si izgledati i raditi ono što te čini sretnim, onda smo svi mi pomalo sebični u životu, što ja mislim da nije uopće loše. I naravno da ću i dalje raditi ono što mene čini sretnom i ne škoditi pritom drugima. I naravno, da ću to i dalje raditi isključivo samo i radi sebe jer meni tako paše….
