Za sve moje divne ljude

pexels-photo-237857

Danas, za Staru godinu, sjedim doma s laganom glazbom u pozadini i razmišljam o ovoj godini. Na ovaj tekst me, između ostalog, potaknuo jedan divan tekst koji govori o ženama za koje su predodređene velike stvari. A ja iz nekog nepoznatog razloga vidim kako je svima 2016. najgora godina u životu, očito. Meni nije. Meni je ovo jedna od najboljih godina života.

Mislim da ipak mogu u ime svih reći kako svaka godina nosi sa sobom i dobre i loše strane. Iako znam da bi vi svi željeli biti in i slijediti najnoviji trend pa govoriti kako je „2016. toliko loša da su čak svi blagdani bili vikendima“. Nemojte. Budite svoji i razmislite o prošlih 365 dana.

Osvrnite se malo oko sebe, pogledajte gdje ste bili prije točno godinu dana i gdje ste danas. Što vidite? Promjene možda? Vidite sebe i svoje prijatelje kako ste na onoj granici prelaska iz fakultetskih i bezbrižnih dana u odrasli dio života. Vidite kako vam se obitelj povećava. Vidite tko vas je razočarao, a tko usrećio. Vidite poslovne uspjehe ljudi koje volite, njihov osobni rast i razvoj kao osoba, individualaca koje je takvo zadovoljstvo gledati kako postaju sretni i pronalaze sebe u nekom djeliću na ovoj kugli zemaljskoj (čak i oni koji su stotinama kilometara udaljeni od nas, budite sretni zbog njih, jer ostvaruju svoje snove).

Ostvarili ste i vi neke svoje snove, a i ostvarili su ih i ljudi koje volite. Zajedno ste slavili, smijali se, plakali i tugovali. Bili ste tu jedini za druge. Sjetite se i onih malih sitnica koje su kruna na kraju svega: pjesama koje vas podsjećaju na „one“ vaše trenutke, večeri provedene uz dobro vino i duge razgovore, koncerte i vrištanje s tisućama ljudi, poljubaca, zagrljaja…

Listate fotografije i vidite sve te osmjehe na licima, zabilježene sretne trenutke fotoaparatima. I poneki tužan, naravno. Nikad nije sve med i mlijeko. Bilo je i loših dana, suza, svađa, borbe, boli… No, što bi nam bio život bez toga? Kako bi sve naučili da nema i tih, loših stvari? Kako bi znali tko nas voli i tko bi za nas napravio sve da nam obriše suze s lica? A najvažnije, kako bi mi znali koga trebamo toliko voljeti?

Kako je Šefica neki dan rekla: „Sve se to zapisuje tamo negdje“. Istina. Sve što smo napravili se vrati u pravom obliku nazad. Možda sada razmišljate i o nekim ružnim stvarima, ali nemojte. Nema potrebe. Samo budite zahvalni na prošloj godini i svemu što ste prošli – i dobrim i lošim stvarima, jer iz svega smo nešto naučili, postali oprezniji, pametniji, sretniji, naučili nešto i o sebi. Postigli ste nešto, napravili velike korake unaprijed, a nadam se da ćete tako koračati i u ovoj, Novoj, 2017. godini.

Anja Mihaljević