Mnogim su mladim mamama poznate besane noći, kada ih iz slatkog sna probudi plač djeteta koje je netom nahranjeno, presvučeno i napojeno. Ako nije žedno, gladno i mokro, što mu je? – pitaju se to mnogi mladi roditelji čije dijete gorko plače usred noći. Prije no što pomislite da je samo ružno sanjalo, evolucijski biolog David Haig s američkog Sveučilišta Harvard smatra da bi trebali razmisliti o njegovoj tezi.
Naime, američki znanstvenik tvrdi da, iscrpljujući majku, beba nesvjesno nastoji spriječiti majčinu ovulaciju i potencijalno začeće brata ili sestre. Isto tako, dojenjem usred noći bebe produljuju fazu majčina neplodnog razdoblja koje uslijedi nakon poroda, piše profesor Haig u listu Evolution, Medicine and Public Health. Noćna buđenja češća su tijekom druge polovine prve djetetove godine života te tijekom razdoblja njegova dojenja.
Mnogima njegova teza zvuči nevjerojatno, no Haig odlučno tvrdi da za ovakav zaključak postoji logična pretpostavka te da je takvo ponašanje djeteta evolucijski uvjetovano. U prošlim vremenima i razdobljima zaraznih bolesti i velikih svjetskih gladi izgledi za preživljavanje beba bili su veći ukoliko su razmaci između rođenja djece bili veći. Po njegovom mišljenju, bebina je ‘strategija’ da iscrpi majku kako bi se prolongiralo vrijeme do sljedećeg poroda.
Iako je Haigovo istraživanje zanimljivo, mnogi znanstvenici poput antropologinje Holly Dunsworth sa Sveučilišta Rhode Island smatraju kako beba noću osim hrane i osnovnih poteba traži i onu u njihovoj dobi najvažniju, a to je majčina ljubav i toplina. Donswort smatra kako teze kolege Haiga stavlja dječji plač u negativni kontekst odnosno predstavlja ga kao neku vrstu konflikta, dok bi se trebale istaknuti dobre strane dojenja i hranjenja noću jer se dijete i tako zbližava s majkom i gradi blizak odnos sa svojim roditeljima.
You must be logged in to post a comment Login