Zbogom, George…

Nisam ni zamišljala da ću ikada pisati o muzici jer nisam neki znalac, ali dovoljno je reći da je muzika sastavni dio mog života i da je, poput terapije, baš kao i ples, koji bez nje, ne mogu zamisliti.

Potresena viješću da je otišao još jedan veliki glazbenik, zaista ne mogu sakriti tugu jer odlaze oni najveći koji su stvarali bezvremensku glazbu koju smo slušali još kao klinci i koju će slušati vjerojatno i naša djeca. Takva glazbena povijest više se neće ponoviti, sigurna sam.

I dok danas slušamo elektronsku glazbu i svaka čast umjetnicima koji stvaraju nove hitove uz koje plešemo i partijamo, ali ono što su stvarali Michael Jackson, George Michael, Prince i Madonna nikada se više neće ponoviti. Zapravo, prava sam sretnica jer sam rasla u vremenu kada sam, uz sve žanrove i stilove koje sam prošla u raznim fazama svog života, naučila o muzici upravo kroz njihovu glazbu.

Prije nekoliko godina, puno prije vremena, napustio nas je kralj popa, Michael Jackson, za njim Whitney Houston, a onda je ova godina bila jednostavno očajna. Odnijela je Princa, Bowiea, Cohena, i na kraju velikog Georgea Michaela.

untitled2

Otišao je na Božić i nije li apsurdno da je baš njegov Last Christmas bio najveći božićni hit ikada, kojeg su slušale generacije punih 30 godina, a sigurna sam da će tako biti i u budućnosti jer je svega nekoliko božićnih hitova koji su ostavili takav trag.

Hvala ti, George, na muzici koja je u meni probudila pregršt emocija za koje nisam znala ni da postoje, hvala ti što sam slušajući tebe prvi puta osjetila muziku tijelom i što sam uz tvoju muziku plesala, smijala se i plakala, bila sretna i tužna i naučila biti slobodna!

Svaka tvoja stvar bila je posebna, pjevao si i stvarao sa srcem i zato su te svi voljeli.

Rekao si jednom: “You’ll never find peace of mind until you listen to your heart.” Od tog trenutka, krenula sam u svom pravom životnom pravcu i hvala ti na tome.

I tako je ružno i tužno, što tu i tamo u moru divnih tekstova i reportaža o tom velikom glazbeniku, naletim na one malograđanske izjave koje ga osuđuju zbog ovog ili onog, a sve je to nebitno kad je netko stvarao glazbu kakvu je stvarao on.

O njemu govori kakav je čovjek bio to koliko je pomagao drugima, od pojedinaca pa do udruga i nije želio da se o tome piše jer je sve to činio srcem i potpuno bezuvjetno.

untitled

Stoga svi vi koji ste u ovom trenutku u stanju komentirati njegovu spolnu orijentaciju, depresiju, narkotike ili alkoholizam, zapitajte se samo kada ste i jeste li uopće ikad ikome pomogli, kupili pecivo nekom gladnom ili ubacili novčić nekom prosjaku, bez da ste pritom pronašli pokoji izgovor ili kritiku?! Kada si date iskreni odgovor, tu svaka priča prestaje.

I mislim da o tom velikom čovjeku nije potrebno više ništa reći, svi znamo koliko je bezvremenskih hitova stvorio i koliko je za glazbu učinio. Od tekstova, muzike, produkcije, glasa i stasa napisao je glazbenu povijest i uz druge kolege velikane, teško da će mu neko od današnjih glazbenika moći parirati, jer njegovi hitovi uvijek će se pjevati i plesati baš kao da su jučer bili na vrhu top liste.

Zbogom veliki George, tvoja glazba uvijek će biti u mom playeru, doma i u dvorani.

Sometimes I Get The Feelin’
I was back in the old days – long ago
When we were kids, when we were young
Things seemed so perfect – you know?
The days were endless, we were crazy – we were
Young
The sun was always shinin’ – we just lived for fun
Sometimes it seems like lately – i just don’t know
The rest of my life’s been – just a show.

Those were the days of our lives
The bad things in life were so few
Those days are all gone now but one thing is true-
When i look and i find, i still love you.

Svako od nas pamti te dane, tu mladost i taj osjećaj…

Autor: Ana Kuhanec Brašnović