Prije nekoliko dana sam na jednoj radionici pitala žene, s kojima sam se susretala na jednoj školici, da mi kažu što ih sprječava da budu poduzetnice i što su njihovi prijedlozi i rješenja koja bi se trebala provesti. Pitanje sam podijelila na nekoliko tema: obitelj, društvo, država, okolina.
Odgovori su bili vrlo različiti i zanimljivi. Jedne su rekle da im treba više podrške države kroz razne programe koje bi država trebala osmisliti, u obitelji nam treba više podrške supruga, treba nam podrška drugih žena. Druge su rekle da je previše individualizma i egoizma kod žena, da mediji previše pišu o ženama koje se bave isključivo „ženskim zanimanjima“ i da nismo dovoljno osnažene.
U društvu koje odgaja različito djevojčice i dječake neki odgovori su mi bili potpuno jasni. Ženi je najvažnija obitelj i to nije upitno, no žene smatraju da njihova uloga nije samo biti majka nego da su one puno više od toga.
Je li zaista pogrešno željeti biti više od majke? U našem društvu nije baš „politički korektno“ reći da želite biti financijski neovisne, da želite imati karijeru, da ne želite samo kuhati i spremati ili se baviti tipičnim ženskim zanimanjima? To govorite potiho, da vas netko ne bi optužio da ste „nedajbože“ feministkinja jer to je nešto što je i dalje neprihvatljivo.
Mi, žene, si krivnju da želimo nešto više od biti majka najviše namećemo.
Što će drugi reći?
Iako smo u prilično boljem položaju od nekih naših susjednih zemalja po pitanju položaja žena i dalje je to daleko od onoga što bi moglo biti. Žene su kroz povijest dokazale da mogu mnogo toga pa su za vrijeme 2. Svjetskog rata radile u tvornicama oružja i streljiva, popravljale kamione i slične tzv. „muške poslove“. No, završetkom rata su se vratile na svoje uobičajeno mjesto – u okvire kojem je zadalo društvo.
Trenutna situacija u našoj zemlji je takva da je mnogo žena osnovalo svoja poduzeća – jer nisu imale izbora. Željele su biti financijski neovisne, poslije otkaza, odlaska iz tvrtke u kojoj su radile i nastaviti s nekim svojim životom koji su izgradile. No, kako se nisu mogle negdje zaposliti, onda su odlučile da će raditi za sebe i prihvatiti rizike koje donosi takav život. Žene danas ne žele biti ovisne o muškarcu, ne žele pitati novac da si kupe par hulahupki. Koja žena na to pristaje? Financijski ovisna žena, jer nema drugog izbora. Ako mislite da nema takvih primjera i da su danas žene samosvjesne i rade po svom otiđite malo u ruralna područja. Zapitajte se od čega žene tamo žive, imaju li se gdje zaposliti i koliko su neovisne.
Često se pojavljuje i pitanje što žene žele?
„Žene žele sve, posebno ono što druga žena ima.“(nepoznati autor).
Rekla bih da svatko ljudsko biće želi da bude prihvaćeno, voljeno, ispunjeno i zadovoljno. To su univerzalne istine.
Nedavno je osvanuo jedan zanimljiv post na društvenim mrežama – Što ćemo mi muškarci s ovim osnaženim ženama? Ja bih rekla, prilagoditi se! Muškarci imaju više iskustva u poslovanju, više su „vježbali“ pa imaju i više utakmica u nogama. No, bila je i ona izreka da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena. I stajat će, još dugo. Ne smatram to nečim lošim, ako je to naš izbor.
Možemo li biti uspješne poslovne žene i stajati iza svog muškarca? Možemo. Može li taj isti muškarac stajati iza nas? Ovisi. Same si biramo partnere i s tim izborom se možemo ili ne moramo nositi. Izbor je uvijek na nama.
Ono što posebno fascinira kod žena je nedostatak ženske solidarnosti. Za razliku od muškaraca koji i kada nije sjajno, i kada si zamjeraju, riješe situacije ako imaju neki zajednički poslovni interes, žene su tu potpuno drugačije. Mi „odmah znamo“ da nam druga žena „nije sjela“, ne sviđa nam se kako priča, kako se ponaša, kako razgovara. Ili joj možda bolje stoji haljina, ili ima ljepšu torbu. Malo nas „gleda s visoka“. Ne razmišljamo kako mi nekome djelujemo, kako nas druga žena doživljava, gledamo svoje i ne damo se „uplesti“ jer „nismo se našle“. I tako stvaramo još veći jaz između sebe. Zamjeramo muškarcima solidarnost, a same nismo u stanju biti solidarne. Ako jesmo, to je uvijek provjereni krug istomišljenica, sljedbenica jer „njih znamo“.
Kolikogod osjećale i mislile da sve znamo, puno nam toga još nedostaje. I dalje idemo istim putevima i nadamo se novim doživljajima. Čekamo da nas netko spasi, ponekad i od nas samih. A spasiti se možemo jedino ako znamo što želimo i ako imamo strategiju kako do toga doći.
Ipak, najviše boli to što se međusobno ne podržavamo, što svaki „kružok“ puše u svom smjeru umjesto da shvatimo da samo zajedno možemo napraviti promjene. Možda je „Majka priroda“ odavno za nas odlučila, no prošla su tisućljeća, a mi se i dalje bavimo istim pitanjima.
Kada bismo više mislile na ciljeve koje trebamo ostvariti, imale viziju boljeg društva, podržavajuće okoline, promjena koje možemo zajedno ostvariti, vjerojatno bismo se više fokusirale na rješenja, a ne na traženje krivaca.
Nadam se da će konferencija „Uloga žena u politici i gospodarstvu“, 28.5.2019. u hotelu Westin odgovoriti na neka od ovih pitanja ili barem dati polazište za promjene. One su nužne ovom društvu jer su i žene nužne tom istom društvu kojeg mogu oplemeniti, kojem mogu doprinijeti i učiniti ga boljim.
Ivana Radić
Present communications d.o.o. – direktorica
Međunarodna mreža poslovnih žena – predsjednica
