Žensko-muški problemi

Kada nas pogodi Amorova strelica i naše tijelo preplave sretni i strastveni hormoni endorfin i serotonin, često zaboravljamo na pravila i prepuštamo se strastima. Ružičaste ljubavne naočale navode nas da zaboravimo kako je bolje spriječiti nego liječiti.

Spolno prenosive infekcije nisu tema koja mami osmijeh na lice, ali je problematika o kojoj se potrebno informirati i jednako se tiče žena i muškaraca. Najnoviji zdravstveni podaci pokazuju kako je broj spolno prenosivih infekcija u porastu, primjerice prema podacima američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) svake je godine 20 milijuna novo zaraženih osoba.

Klamidija, ureaplazma, gonoreja i sifilis su infekcije koje se uspješno i bez posljedica liječe ako su rano dijagnosticirane. Međutim, vrlo često ove infekcije prođu svoju ranu fazu bez simptoma stoga zaražena osoba ne prima liječničku pomoć.

Koje nas infekcije ‘vrebaju’?

O najčešćim spolno prenosivim infekcijama razgovarali smo s doktoricom Silvanom Balzar, voditeljicom mikrobiološkog laboratorija Poliklinike Breyer.

Za razliku od tipičnih bakterijskih upala, infekcije mikoplazmama i klamidijama mogu biti asimptomatske ili praćene minimalnim simptomima, a manifestirati se i postati zdravstveni problem kasnije ili pod određenim okolnostima.

Infekcija urogenitalnog trakta klamidijom može se manifestirati u muškaraca i žena upalom uretre, a u žena i upalom grlića maternice i jajovoda. Infekcija se prenosi seksualnim putem i predstavlja ozbiljan zdravstveni problem. U žena može imati za posljedicu smanjenu plodnost, teškoće u trudnoći, a pri porodu se novorođenče može zaraziti i razviti konjunktivitis ili upalu pluća. Stoga je pretraga na klamidije, zbog mogućih implikacija, dio rutinske obrade kod trudnica.

trudnica tekstU cilju suzbijanja prijenosa i širenja infekcija klamidijom potrebno je prakticirati odgovorni spolni odnos, a kontrolni pregled seksualnih partnera smatrati imperativom. Infekcija klamidijom ne može se detektirati u sklopu klasične bakteriološke obrade, već je potrebno ciljano tražiti pretragu na klamidije. Za ovu pretragu se, osim brisa uretre kod muškaraca ili cerviksa kod žena, može upotrijebiti i prvi mlaz prvog jutarnjeg urina.

Infekcije urogenitalnog trakta mikoplazmama i ureaplazmama također se ne mogu dijagnosticirati klasičnom bakteriološkom obradom, već zahtijevaju posebne uvjete kultivacije pa je stoga potrebno ciljano tražiti pretragu na njih. Osim brisa uretre i/ili cerviksa, također ih je moguće izolirati i iz prvog mlaza urina.

Dijagnostika gonoreje također zahtijeva donekle specifičan pristup, a najvažnije je uzimanje uzoraka kod urologa (muškarci) ili ginekologa (žene) uskladiti s promptnom dostavom istih u mikrobiološki laboratorij. Iako se infekcija gonorejom smatra problematikom koja je bila puno češća prijašnjih godina, i danas je važno obratiti pozornost na moguću infekciju, jer spada u najčešće genitalne kontaktne infekcije i gotovo je pandemijski rasprostranjena, kako u industrijskim tako i u zemljama u razvoju. Rizik nastanka infekcije procjenjuje se na 30% kod jednog spolnog odnosa i česte su udružene infekcije s klamidijom. Bolest se prilikom porođaja može prenijeti na novorođenče, što može imati za posljedicu gonokoknu upalu očnih spojnica i vjeđa u novorođenčeta.

Malo je poznato da je broj oboljelih od sifilisa u posljednjih 10 godina u Europi i SAD-u u porastu. Simptomi sifilisa uključuju bezbolnu lokalnu leziju/ranicu na spolovilu te kasnije i generalizirani osip, koji obično i dovede pacijenta do liječnika. Lako je prenosiv, a uzročnik je bakterija Treponema pallidum. Utvrđuje se iz uzorka krvi i načelno se lako i uspješno liječi antibioticima, no ako se ne liječi može postati ozbiljan problem jer može izazvati oštećenje srca i mozga godinama kasnije.

par tekstU spolno prenosive bolesti spadaju i infekcije herpes virusom, virusom hepatitisa B i (rjeđe) C te HPV-om (human papilloma virus). HPV infekcija dijagnosticira se iz uzorka uzetog s mjesta potencijalne infekcije – brisa cerviksa, dok se ostale spomenute virusne infekcije dijagnosticiraju detekcijom elemenata virusa u krvi i/ili serološkim testiranjem na specifična antitijela. Treba imati na umu da se markeri u krvi mogu pojaviti tek 4-8 tjedana ili čak nekoliko mjeseci nakon infekcije.

Nakon svega pročitanog vjerujemo kako će većina ipak skinuti ružičaste naočale i prihvatiti činjenicu da je spolno odgovorno ponašanje imperativ u svim odnosima te da je u potpunosti normalno, dapače poželjno s partnerom razgovarati o potencijalnim infekcijama. Testiranje na spolno prenosive infekcije mora postati dio rutinske brige o našem zdravlju i za očekivati je da će partner brinuti o našem zdravlju, kao i u konačnici o svome. Jer svima nam je želja dijeliti hormone sreće, a ne spolno prenosive infekcije.

Dodatne informacije o navedenim spolno prenosivim infekcijama možete dobiti www.lab-breyer.com ili poslati upit na [email protected] Također, spomenute pretrage moguće je obaviti u Poliklonici Breyer bez prethodne najave.