Žensko-muški problemi

Kada nas pogodi Amorova strelica i naše tijelo preplave sretni i strastveni hormoni endorfin i serotonin, često zaboravljamo na pravila i prepuštamo se strastima. Ružičaste ljubavne naočale navode nas da zaboravimo kako je bolje spriječiti nego liječiti.

Spolno prenosive infekcije nisu tema koja mami osmijeh na lice, ali je problematika o kojoj se potrebno informirati i jednako se tiče žena i muškaraca. Najnoviji zdravstveni podaci pokazuju kako je broj spolno prenosivih infekcija u porastu, primjerice prema podacima američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) svake je godine 20 milijuna novo zaraženih osoba.

Klamidija, ureaplazma, gonoreja i sifilis su infekcije koje se uspješno i bez posljedica liječe ako su rano dijagnosticirane. Međutim, vrlo često ove infekcije prođu svoju ranu fazu bez simptoma stoga zaražena osoba ne prima liječničku pomoć.

Koje nas infekcije ‘vrebaju’?

Za razliku od tipičnih bakterijskih upala, infekcije mikoplazmama i klamidijama mogu biti asimptomatske ili praćene minimalnim simptomima, a manifestirati se i postati zdravstveni problem kasnije ili pod određenim okolnostima.

Infekcija urogenitalnog trakta klamidijom može se manifestirati u muškaraca i žena upalom uretre, a u žena i upalom grlića maternice i jajovoda. Infekcija se prenosi seksualnim putem i predstavlja ozbiljan zdravstveni problem. U žena može imati za posljedicu smanjenu plodnost, teškoće u trudnoći, a pri porodu se novorođenče može zaraziti i razviti konjunktivitis ili upalu pluća. Stoga je pretraga na klamidije, zbog mogućih implikacija, dio rutinske obrade kod trudnica.

trudnica tekstU cilju suzbijanja prijenosa i širenja infekcija klamidijom potrebno je prakticirati odgovorni spolni odnos, a kontrolni pregled seksualnih partnera smatrati imperativom. Infekcija klamidijom ne može se detektirati u sklopu klasične bakteriološke obrade, već je potrebno ciljano tražiti pretragu na klamidije. Za ovu pretragu se, osim brisa uretre kod muškaraca ili cerviksa kod žena, može upotrijebiti i prvi mlaz prvog jutarnjeg urina.

Infekcije urogenitalnog trakta mikoplazmama i ureaplazmama također se ne mogu dijagnosticirati klasičnom bakteriološkom obradom, već zahtijevaju posebne uvjete kultivacije pa je stoga potrebno ciljano tražiti pretragu na njih. Osim brisa uretre i/ili cerviksa, također ih je moguće izolirati i iz prvog mlaza urina.

Dijagnostika gonoreje također zahtijeva donekle specifičan pristup, a najvažnije je uzimanje uzoraka kod urologa (muškarci) ili ginekologa (žene) uskladiti s promptnom dostavom istih u mikrobiološki laboratorij. Iako se infekcija gonorejom smatra problematikom koja je bila puno češća prijašnjih godina, i danas je važno obratiti pozornost na moguću infekciju, jer spada u najčešće genitalne kontaktne infekcije i gotovo je pandemijski rasprostranjena, kako u industrijskim tako i u zemljama u razvoju. Rizik nastanka infekcije procjenjuje se na 30% kod jednog spolnog odnosa i česte su udružene infekcije s klamidijom. Bolest se prilikom porođaja može prenijeti na novorođenče, što može imati za posljedicu gonokoknu upalu očnih spojnica i vjeđa u novorođenčeta.

Malo je poznato da je broj oboljelih od sifilisa u posljednjih 10 godina u Europi i SAD-u u porastu. Simptomi sifilisa uključuju bezbolnu lokalnu leziju/ranicu na spolovilu te kasnije i generalizirani osip, koji obično i dovede pacijenta do liječnika. Lako je prenosiv, a uzročnik je bakterija Treponema pallidum. Utvrđuje se iz uzorka krvi i načelno se lako i uspješno liječi antibioticima, no ako se ne liječi može postati ozbiljan problem jer može izazvati oštećenje srca i mozga godinama kasnije.

par tekstU spolno prenosive bolesti spadaju i infekcije herpes virusom, virusom hepatitisa B i (rjeđe) C te HPV-om (human papilloma virus). HPV infekcija dijagnosticira se iz uzorka uzetog s mjesta potencijalne infekcije – brisa cerviksa, dok se ostale spomenute virusne infekcije dijagnosticiraju detekcijom elemenata virusa u krvi i/ili serološkim testiranjem na specifična antitijela. Treba imati na umu da se markeri u krvi mogu pojaviti tek 4-8 tjedana ili čak nekoliko mjeseci nakon infekcije.

Nakon svega pročitanog vjerujemo kako će većina ipak skinuti ružičaste naočale i prihvatiti činjenicu da je spolno odgovorno ponašanje imperativ u svim odnosima te da je u potpunosti normalno, dapače poželjno s partnerom razgovarati o potencijalnim infekcijama. Testiranje na spolno prenosive infekcije mora postati dio rutinske brige o našem zdravlju i za očekivati je da će partner brinuti o našem zdravlju, kao i u konačnici o svome. Jer svima nam je želja dijeliti hormone sreće, a ne spolno prenosive infekcije.

Mi ćemo dodati još samo jedan simpa link na samom kraju:

https://www.facebook.com/DurexHrvatska/videos/949515738553871/?t=4