Život bez vage

Je li to uopće ikada moguće i može li jedna žena, nebitno kojih godina, zamisliti svoj život bez da pomišlja da se redovito mora vagati?!

Ako me čitate ili bar malo poznajete onda znate da ja vjerujem u ono “nemoguće” i da apsolutno možemo ostvariti ono u što istinski vjerujemo i želimo. Ni ovaj slučaj koji muči svaku drugu, ako ne i svaku Hrvaticu, nije nikakva iznimka. Naravno, ne mislim pritom da ćete to ostvariti vizualizacijom i svakodnevnim zamišljanjem kako ste zadovoljna, vitka, nekih vama “idealnih” proporcija, već da ćete se primiti neke tehnike koja uistinu nudi alate kojima ćete istovremeno mijenjati način života i navike jer samo je to je jedini pravi način da uspijete. Nije li to zapravo i najteže? Sve dok zamišljate je ok, ali kad se trebate pokrenuti, ne ide. E taj dio je na vama. Nekad i pokušate, no većinu puta odustanete. Ne zaboravite da svaki puta kada odustajete, odustajete od mogućnosti da pobijedite samu sebe i ostvarite ono “nemoguće” s početka naše priče.

Slažem se da je jednostavnije samomotivirati se gledanjem filmova na YouTube kanalu, no bez stvarne odluke da se pokrenete tjelesno, taj entuzijazam nakon nekog vremena stvorit će samo još veću frustraciju, sigurna sam.

Život na Vagi

Nedavno sam sudjelovala u reality showu RTL televizije Život na Vagi i kao gošća u jednoj epizodi imala sam priliku provesti jutro s njima. Moj zadatak bio je istražiti koliko su zbog pretilosti, između ostalog, potisnule svoju ženstvenost, koliko je nelagode i srama u njihovom tijelu i kako i koliko su zarobljene u svom tijelu.

Upoznala sam prekrasne mlade dame koje po ničemu, osim po tjelesnoj težini, nisu odskakale od prosječnih žena s kojima inače radim. Štoviše, bile su izuzetno srdačne i tople, a svoj zadatak sa mnom izvele su iznad svih očekivanja. Nije lako moj workout odraditi u polumračnoj dvorani, a kamoli stati pred svjetla reflektora i zatvoriti oči, imajući pri tom na umu da će vas na televiziji uskoro gledati cijela Hrvatska. Stoga, cure drage, još jednom, kapa do poda!

Sara je bila moj najveći izazov. Simpatična i sramežljiva djevojčica, iako po godinama to više i nije, zarobljena u kilogramima s jako izraženim osjećajem srama. Oduvijek je trenirala “muške” sportove i dan danas kad je pitate nogomet je njezin br. 1. Iako za mene ne postoje muški i ženski sportovi jer vjerujem da itekako možemo biti ravnopravni, no postoje ipak oni sportovi koji umjesto možda pomalo grubih, četvrtastih kretnji, kombiniraju u izvedbi one kružne i senzualne pa tako pobuđuju kod žena osjećaj ženstvenosti.

Ako tijekom života niste imala priliku tjelesno iskusiti osjećaj ženstvenosti, vaše tijelo izvodeći kružnu kretnju, na prvu će se blokirati. Imat ćete osjećaj da ste u velikom grču s jedne strane, a u totalnom sramu s druge strane. Pokušajte to same izvesti kući i bez da vas itko gleda, odvrnite radio i kružite bokovima. Polovica će vas se sigurno sramiti!
I to je sasvim u redu. Ali zašto bi ostale zarobljene u sramu i u ne kontaktu s vlastitim tijelom kad postoji način da to promijenite.

Otključajte ženstvenost

Susrećem se svakodnevno s velikim brojem žena i pomalo me rastužuje činjenica da žene doista postaju muškarci čak i samim izgledom. Prihvaćam činjenicu da mnoge nemaju više ni potrebu otključati svoju ženstvenost, ali mene osobno ta ista činjenica rastužuje jer eto, možda je i to jedan od razloga što ne uspijevamo više s muškarcima naći zajednički jezik. Sve možemo same. Da, slažem se, ali ja baš i ne želim sve sama i točka. Želim ponekad biti nježna jer baš ta nježnost nosi jednaku snagu kao i ona divljakuša koja me prvenstveno vodi kroz život.

S druge strane, obzirom da je naša tema pretilost i razlozi koji do nje dovode, sigurna sam da ćete prepoznati činjenicu da gomilanje kilograma najčešće i gotovo uvijek ide iz emocionalnog nezadovoljstva. Prejedanjem namirujemo naše neuravnotežene emocije potpuno nekontrolirano i nesvjesne kuda će nas to stanje dovesti.
Kristina, prekrasna žena i majka dvoje djece, druga osoba iz moje priče nedavno mi je prokomentirala: “Pa zar je moguće da sam se toliko mrzila da sam se dovela do takvog stanja?”

Da moguće je, jer nikad nismo ni znale što zapravo znači voljeti sebe. Onako iskreno i bez predrasuda, a kako ni sebe tako ne možemo voljeti ni druge. Uvijek smo u nekom strahu od prepuštanja, jer smo eto do sada uvijek izvlačili deblji kraj i obrasci se samo ponavljaju. I sama sam pala na testu ljubavi prema sebi, možda ne u partnerskim odnosima, ali u poslu i previše puta.

Nastavljamo s putovanjem

S ove dvije mlade dame, Sarom i Kristinom, odlučila sam nastaviti putovanje i nakon njihovog izlaska iz kuće te vam ovim putem dati priliku da pratite njihovu transformaciju. Ovakve emocionalno tjelesne transformacije itekako ovise o vremenu koje si dajete. Naravno da sa svakim treningom osjećate benefite, to garantiram, no budite sigurne da je za pravu emocionalnu transformaciju koja će nakon toga rezultirati tjelesnom potrebno mnogo vremena. Nismo ni sve te kilograme prikupile baš preko noći, zar ne? Ovo nisu transformacije koje ćete nakon kratkog vremena vidjeti pogledom u ogledalo kao što se to događa kada odete ili gledate one “pod nož” transformacije. Ove transformacije se prije svega osjećaju, a dugoročno sigurno svaka emocionalna transformacija, za posljedicu ima i onu tjelesnu-gubitak kilograma. Ona “pod nož” transformacija nije garancija jer koliko su neke operacija napravile, a nesigurnost i nezadovoljstvo je ostalo. Samo to danas nije tema…

Odmah moram naglasiti da u samo jednom satu moje metode “ne šljakaju” te kao i u svemu, za svaki rezultat potrebno je vrijeme i ono najvažnije motivacija. Potrebna je vjera u ono što želiš ostvariti. S velikim povjerenjem, ali sumnjama njih dvije odlučile su pokušati.

Sarin motiv bio je uklanjanje emocije srama, a Kristina koja je oduvijek voljela plesati želi uživati u svojoj ženstvenosti još više. Jednom riječju, želi osjetiti vlastitu ženstvenost na tjelesnoj razini, baš kao i samopouzdanje i sve ostalo što ide uz to u paketu.

Krenule smo polagano, bez presinga koliko ćemo trajati, baš onako kako bi trebalo biti. Prva stvar u fokusu na samom početku je potpuno opuštanje i doživljaj tijela u novoj dimenziji. Doživljaj tijela kroz osjećaj, a da pritom zabravimo kako ono izgleda. I to nije nimalo lako, vjerujte mi.

Korak po korak

Idemo korak po korak, iako za sada ja ne vodim brigu o njihovoj prehrani i treninzima kojima skidaju kilograme.
Ono što vjerujem da će im moja metoda potaknuti, a što je najvažnije, jest osjećaj ugode u tijelu. To je za početak dobra zamjena za potrebu prejedanja kad su nervozne i kad ih hvata želja za uravnoteživanjem emocija iz hrane. Do kuda i koliko ćemo dugo putovati, ne znamo, no neko vrijeme ćemo se sigurno družiti kako bi vam ove mlade dame pričale i pokazale da možemo uspjeti ako smo odlučne i ustrajne.

Evo što kaže Kristina:

„Treninzi mi se sviđaju, veselim se baš svakom treningu jer je osjećaj s kojim vježbam i nakon treninga fenomenalan. Hrana za dušu i tijelo, rekla bi.Kroz duži period očekujem puno promjena na sebi, a iskreno rado bi se time i profesionalno bavila, zato strastveno želim postići vlastitu transformaciju.”

 

Dok Sara kaže:

„Moja odluka da krenem na putovanje s Anom i njenim tehnikama donesena je iz znatiželje. Iskreno, u početku nisam imala puno očekivanja niti sam vjerovala u takav način rada, ali sam mu odlučila dati priliku. Na moje iznenađenje napredak sam i sama primijetila te nakon trećeg treninga s veseljem iščekujem svaki sljedeći.

Treninzi su jako zanimljivi i razlikuju se od svakog sporta kojim sam se do sad bavila, a pogotovo nogometa koji mi je trenutno prioritet.
Do kraja ovog putovanja očekujem da će moj sram potpuno nestati i da ću se moći do kraja prepustiti užitku svega što ovi treninzi donose.“

Da se vratim na početak kolumne zašto sam odabrala naziv „Život bez Vage“. Nije li nam svima želja ne opterećivati se kilogramima? Nije li nam želja ne natjecati se s trendovima i voljeti sebe onakvu kakva doista jesam? Naravno, ako sam pretila i ako tjelesna težina ugrožava moje zdravlje, jer je posljedica mog unutarnjeg nezadovoljstva, neredovite brige o tijelu redovitom tjelovježbom ili pak nezdravom prehranom, tada ne mogu biti niti zadovoljna niti sretna.

No, što ako to pokušam promijeniti i dođem do kilaže s kojom mogu funkcionirati? Hoću li tada pustiti kontrolu i fokus prebaciti na to kako se osjećam, jer sam sigurna da će u ogledalu uvijek nešto nedostajati. Želim se dobro osjećati, a kada se tako osjećam, ja tako doista i izgledam, to će vam onda i svi oko vas i potvrditi. I one, Sara i Kristina, koje danas imaju još kila za poskidati mogu se osjećati dobro u svom tijelu što će vam barem na trenutak pokazati i ovaj mali video.

Autor: Ana Kuhanec Brašnović