Život nije ravnica

Gledam se jutros u ogledalo. Starim, jebote.

Bez obzira na sve gledajući se u oči poželim si dobro jutro i odličan početak novog dana, moj dugogodišnji jutarnji ritual.

Gledam se i govorim na glas sama sebi da bez obzira na to što starim još uvijek dobro izgledam, još uvijek se dobro nosim sa svim tim beskonačnim crticama na svom licu. Nasmijem se sama sebi gledajući se u svoje duboke crne oči.

Počeli su mi se stvarati oni jastučići ispod očiju, oni koji, kad se ujutro probudiš, izgledaju baš kao pravi, mekani i podatni jastučići. Umiješ se nekoliko puta ekstra hladnom vodom i onda kao malo nestanu. Da, tako je bilo prije. Sad više ne nestaju nakon hladne vode, ostaju još neko vrijeme bez obzira na umivanje, obzira na mazanje kože uljem divlje ruže. Tijekom dana splasnu. Ali, tješim se, dobro mi stoje, nije to tako strašno. Čak su mi i slatki.

Vidim, kao životni jack pot, dobila sam još neke nove borice po čelu. ma hajde, nisu toliko duboke, nije ni to toliko strašno. Nikad mi u životu nije palo na pamet peglanje bora, nikakvi botoksi niti ikakva moderna čuda. Ja sam prirodan tip. Vrh njege kože mi je bjelanjak i gavez, ponekad mi je i to tlaka.

Gledam se i baš sam si nekako ponosna na te svoje bore i borice. Život mi se baš dobrano ispotpisivao na licu. Ostale su ispisane životne priče prepune bura i bonaca, uz malo sreće, malo brige, uz pokoju suzu i puno, puno, puno gromoglasnog smijeha. Život nije ravnica. Srećom nije ravnica, inače bi bilo strašno dosadno.

Nekako se sa sjetom gledam i baš sam nekako iskreno ponosna na to svoje ispisano lice, tješeći se kako mi je vrat još uvijek gladak, kako još nemam staračke pjege po rukama. Gledam se i govorim naglas: „Ma, dobro ti stoji…“

Vrijeme mi je za krenuti, gledam se još jednom i mislim: „Dobro je, sve je dobro…“

Već odavno si ugazila u klub 40+, pumpica ti, srećom, još dobro radi, još uvijek možeš prehodati kilometre, još uvijek možeš čučnuti s 50 kg na leđima. Bez obzira na godine i gravitaciju, dupe ti i dalje dobro i čvrsto stoji. Sretna si žena …

Stvarno sve je dobro. „Nemaš brige, mala“, pomislim. Pogledam se još jednom i krenem u novi dan po još jednu boricu. Vjerujem da će biti od smijeha, a ne od teških misli….