Koliko puta ste otišli na informacije u vrtić, ili školu sa strahom? Koliko puta su vam rekli kako vaše dijete nije usredotočeno, kako nema mira, kako ometa drugu djecu? Jeste li ikada pomislili kako dijete ima ozbiljan problem poput ADHD i da sve kazne i razgovori ne mogu pomoći?
Ukoliko je na koncu djetetu dijagnosticiran ADHD, shvatit ćete da zapravo obrazovni sustav nije dorastao njihovim sposobnostima i da se ovakva djeca jednostavno dosađuju zbog sporosti i preplitkog sadržaja informacija koje im se u većini škola nude. Ukoliko otkrijete njihov stvarni interes, dajte im nešto što im je izazov, vidjet ćete naglu promjenu njihove koncentracije i vjerojatno stvarnu demonstraciju njihovih izuzetnih intelektualnih sposobnosti i zadivljujuće kreativnosti.
Naime, ADHD (skraćenica od eng. Attention Deficit/Hyperactivity Disorder, deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj) je razvojni poremećaj ponašanja koji se pronalazi kod 8-10% djece školskog uzrasta. Iako još nije razjašnjeno zašto, ADHD je 3 puta češći kod dječaka nego kod djevojčica. Još uvijek se točno ne zna kako nastaje ADHD sindrom, ali se smatra da ima biološku osnovu.
I genijalci boluju od ADHD
Vrlo veliki broj poznatih sportaša,znanstvenika, umjetnika suočio se sa ADHD. Albert Einstein, Thomas Edison, Bill Gates, Wolfgang Amadeus Mozart, Leonardo da Vinci, Vincent Van Gogh, Salvador Dali, Alfred Hitchcock, Steven Spielberg, Tom Cruise, Jim Carrey… No, oni su naučili na neki način živjeti sa svojim poremećajem i izvući najbolje iz njega. Možda možemo i bolje razumjeti (ne)uspjehe Britney Spears, Michaela Phelpsa, Michaela Jordana, Paris Hilton… Uostalom, i Hans Christian Andersen, Agatha Christie i Walt Disney imali su jednakih problema kao i vaš mali sanjar.
Sama dijagnostika ADHD nije jednostavna i treba biti oprezan, ne miješati živahnu djecu s poremećajem. Prije četvrte-pete godine života mogu se uočiti problemi vezani za hiperaktivnost i impulzivnost. No, najčešće uočavanje problema poremećaja pažnje upravo je prilikom ulaska u formalni sustav obrazovanja. Tako je, primjerice, četiri do pet puta češći kod dječaka, koji su skloniji hiperaktivnosti, dok djevojčice imaju veću tendenciju nepažnje.
Otprilike u 6. razredu osnovne škole počinje drugi identifikacijski period (češće u djevojčica), kada dolazi do teškoća u svladavanju nastavnog gradiva kao i u socijalnom području. Dakle, ne mora za sve biti kriv pubertet. Za dodatne informacije i proučavanje ovo teme preporučujemo stranice www.udrugapuz.hr i www.budjenje.hr .
Ukoliko je na koncu djetetu dijagnosticiran ADHD, shvatit ćete da zapravo obrazovni sustav nije dorastao njihovim sposobnostima i da se ovakva djeca jednostavno dosađuju zbog sporosti i preplitkog sadržaja informacija koje im se u većini škola nude. Ukoliko otkrijete njihov stvarni interes, dajte im nešto što im je izazov, vidjet ćete naglu promjenu njihove koncentracije i vjerojatno stvarnu demonstraciju njihovih izuzetnih intelektualnih sposobnosti i zadivljujuće kreativnosti.
Naime, ADHD (skraćenica od eng. Attention Deficit/Hyperactivity Disorder, deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj) je razvojni poremećaj ponašanja koji se pronalazi kod 8-10% djece školskog uzrasta. Iako još nije razjašnjeno zašto, ADHD je 3 puta češći kod dječaka nego kod djevojčica. Još uvijek se točno ne zna kako nastaje ADHD sindrom, ali se smatra da ima biološku osnovu.
I genijalci boluju od ADHD
Vrlo veliki broj poznatih sportaša,znanstvenika, umjetnika suočio se sa ADHD. Albert Einstein, Thomas Edison, Bill Gates, Wolfgang Amadeus Mozart, Leonardo da Vinci, Vincent Van Gogh, Salvador Dali, Alfred Hitchcock, Steven Spielberg, Tom Cruise, Jim Carrey… No, oni su naučili na neki način živjeti sa svojim poremećajem i izvući najbolje iz njega. Možda možemo i bolje razumjeti (ne)uspjehe Britney Spears, Michaela Phelpsa, Michaela Jordana, Paris Hilton… Uostalom, i Hans Christian Andersen, Agatha Christie i Walt Disney imali su jednakih problema kao i vaš mali sanjar.
Sama dijagnostika ADHD nije jednostavna i treba biti oprezan, ne miješati živahnu djecu s poremećajem. Prije četvrte-pete godine života mogu se uočiti problemi vezani za hiperaktivnost i impulzivnost. No, najčešće uočavanje problema poremećaja pažnje upravo je prilikom ulaska u formalni sustav obrazovanja. Tako je, primjerice, četiri do pet puta češći kod dječaka, koji su skloniji hiperaktivnosti, dok djevojčice imaju veću tendenciju nepažnje.
Otprilike u 6. razredu osnovne škole počinje drugi identifikacijski period (češće u djevojčica), kada dolazi do teškoća u svladavanju nastavnog gradiva kao i u socijalnom području. Dakle, ne mora za sve biti kriv pubertet. Za dodatne informacije i proučavanje ovo teme preporučujemo stranice www.udrugapuz.hr i www.budjenje.hr .
You must be logged in to post a comment Login