Nekada ga možete naći i pod nazivima metabolički sindrom, sindrom x ili dismetabolički sindrom.
Definicija
Inzulinska rezistencija (IR) se može definirati kao nedovoljni odgovor glukoze na endogeni i/ili egzogeni inzulin. Radi se o potrebi za puno većom količinom inzulina da se postigne biološki učinak u koncentraciji koja je učinkovita u tzv. zdravih pojedinaca. Inzulinska rezistencija je kombinacija genetskih čimbenika i načina života.
Najčešće je povezana s pretilošću (debljinom), ali u podlozi mogu biti mnogobrojni uzroci.
Inzulinska rezistencija (IR) povezana je s debljinom
Radi se o nakupljanju masnog tkiva u području trbuha, poznato kao visceralna, abdominalna debljina. Višak masnog tkiva oko trbuha dovodi do viška slobodnih masnih kiselina u cirkulaciji i nakupljanja masti u stanicama jetre i mišića, razvija se rezistencija na učinak inzulina na utilizaciju glukoze i masnih kiselina na periferiji.
U početku osobe s IR i debljinom imaju normalni ili blago poremećeni metabolizam glukoze. Organizam nastoji kompenzirati povećanu potrebu za inzulinom tako da beta stanice gušterače proizvode sve više i više inzulina. Vremenom se beta stanice počinju iscrpljivati, njihova aktivnost se smanjuje, a tada dolazi do razvoja poremećaja glukoze.
Poremećaj glukoze natašte ili oštećena tolerancija glukoze često prethode pojavi šećerne bolesti tip 2, a u to vrijeme često je veći broj beta stanica oštećen.
- stres može izazvati razvoj IR zbog suviška kontraregulatornih hormona kortizola, hormona rasta, kateholamina, glukagona.
- lijekovi – npr. glukokortikoidi, antiviralni anti HIV) lijekovi, oralni kontraceptivi.
- trudnoća (placentalni laktogen)
- IR povezana s lipodistrofijom
- inzulinska antitijela
- genetski defekti u inzulinskim signalnim putevima- tip A inzulinske rezistencije.
Debljina je rizični čimbenik za razvoj :
- poremećaja metabolizma glukoze – postoji široki spektar abnormalnosti u metabolizmu glukoze, ovisno o sposobnosti beta stanica da odgovore na inzulinsku rezistenciju
- predijabetes (poremećaj glukoze natašte i /ili oštećena tolerancija glukoze), šećerna bolest tip 2. U oboljelih sa šećernom bolešću tip1 IR povećava potrebu za inzulinom.
- bolesti koronarnih arterija
- sindroma policističnih jajnika
- nealkoholne bolest jetre
- neki malignomi povezani su s debljinom karcinom kolona, dojke, endometrija)
- Acanthosis nigricans – kožna lezija karakterizirana smeđim, baršunastim hiperkeratotskim plakom. Lezija se obično nalazi straga na vratu, u području aksila ili u preponama.
METABOLIČKI SINDROM predstavlja skup metaboličkih rizičnih čimbenika za razvoj šećerne bolesti tip 2, srčanih bolesti i moždanog udara (abdominalna debljina, poremećaj metabolizma masnoća, povećan krvni tlak ). Točan uzrok nastanka metaboličkog sindroma nije poznat.
U osoba s abdominalnom debljinom, inzulinskom rezistencijom, hiperinzulinemijom i hiperglikemijom adipokini mogu dovesti do vaskularne endotelijalne disfunkcije, abnormalnog lipidnog profila, hipertenzije i vaskularne upale što sve doprinosi razvoju aterosklerotske srčanožilne bolesti.
Dijagnoza metaboličkog sindroma se postavlja na temelju sljedećih parametara i to ako su prisutna 3 od 5 navedenih (prema NCEP smjernicama, the US National Cholesterol Education Program):
- Opseg struka (cm) : ≥ 102 za muškarce, ≥ za žene
- Glukoza natašte (mmol/L): ≥ 6,1, dva sata iza jela ≥ 7,8
- Krvni tlak (mmHg): ≥ 130/85
- Trigliceridi (mmol/L): ≥ 1,7
- HDL-C ( mmol/L): ≤ 1,0 za muškarce, ≤ 1,3 za žene
Broj osoba s metaboličkim sindromom u Americi je jedan od pet i raste s dobi.
Za Hrvatsku nemamo podatke.
Cilj je što ranije otkriti osobe s povećanim rizikom i poduzeti preventivne, odnosno mjere liječenja. To su:
- osobe s povećanom debljinom,
- osobe koje su u bližoj obitelji imali oboljele od debljine, hipertenzije,šećerne bolesti, srčanožilnih oboljenja
- ženske osobe koje su imale trudnički dijabetes
- osobe s poremećajem metabolizma masnoća, urata
- albuminuriju
HOMA – (Homeostasis model assessment): jednostavna je metoda za procjenu funkcije beta stanica i stupnja inzulinske rezistencije. Određuje se iz bazalne vrijednosti glukoze, koncentracije inzulina, odnosno C peptida.
U SK Vuk Vrhovac koristimo je u svakodnevnoj praksi. Na osnovu podataka o inzulinskoj rezistenciji i aktivnosti beta stanica određuje se daljnji način liječenja.
Liječenje
Regulacija tjelesne težine i redovita tjelesna aktivnost najvažniji su u liječenju metaboličkog sindroma, a to obično zahtjeva promjenu stila života. Cilj je sniziti i održavati poželjnu tjelesnu masu primjenom uravnotežene prehrane sa smanjenim kalorijskim unosom i redovitom fizičkom aktivnošću, sukladno mogućnostima.
Pokazalo se da je tzv. zapadnjačka dijeta povezana s pojavnošću metaboličkog sindroma. Važno je smanjiti unos zasićenih masti, trans- masti, kolesterola i jednostavnih šećera.
Učinkovitom se pokazala tzv. mediteranska prehrana.
Redovita tjelesna aktivnost podrazumijeva najmanje 30 minuta fizičke aktivnosti pet dana u tjednu, a optimalno bi bilo 45-60 minuta svakodnevno. Osobe koje se uključuju u fizičku aktivnost trebaju to raditi postepeno, uz pomoć stručnjaka, a one s visokim rizikom treba uključiti u odgovarajuće medicinske programe.
Kada nisu dostatne nefarmakološke mjere potrebno je uključiti farmakološko liječenje. U ovom slučaju u liječenju hiperglikemije lijek izbora je metformin, lijek koji smanjuje inzulinsku rezistenciju.
Poremećaje u metabolizmu masnoća liječimo statinima, fibratima., a liječenje povišenog krvnog tlaka najčešće započinjemo ACE inhibitorima. Ne smijemo zaboraviti na potrebu liječenja poremećaja spavanja tzv. „obstructive sleep apnea sindrom“, koji se javlja u sklopu metaboličkog sindroma. Tako možemo usporiti razvoj ateroskleroze i smanjiti rizik od razvoja srčanožilnih bolesti i moždanog udara.
Anica Badanjak, dr med.
spe. interne medicine , subspecijalistica endokrinologije i dijabetologije
Sveučilišna klinika „Vuk Vrhovac“, KB Merkur, Zagreb
