U svijetu u kojem se trendovi mijenjaju gotovo preko noći, Ana Marija Hajduk odlučila je graditi nešto potpuno suprotno – sporije, ručno i s puno strpljenja. Njezine torbe od papira i drva danas su prepoznatljiv domaći dizajn, no iza svakog modela kriju se deseci sati rada, upornost i vjera da originalnost uvijek pronađe svoj put. Za She RULES govori o tome kako je ostati vjeran vlastitoj viziji u svijetu koji neprestano traži nešto novo.
Vaše torbe izrađene su od materijala koje većina ljudi nikada ne bi povezala s modom. Kada ste prvi put pomislili: “Ovo bi doista moglo uspjeti?”
Iskreno, bilo je puno odustajanja, no nakon svakog bi me netko iz okoline ili neke životne situacije potaknuli da ipak nastavim dalje jer je vrijedno. Ništa ne dolazi preko noći, no odustajanje nije opcija.
Kako su počele stizati prve narudžbe i pozitivne recenzije, tako sam shvatila da tu stvarno postoji potencijal za nastavak.
U vremenu kada svi traže brzu proizvodnju i još bržu zaradu, Vi ste odabrali potpuno suprotan put. Jeste li ikada bili u iskušenju napraviti kompromis kako bi posao brže rastao?
Uvijek bih izabrala taj isti, kako kažete, suprotan put. Svi mi volimo zaradu, no vjerujem da sam ipak dobro odlučila.
Baš zato što živimo u vremenu kada svi traže sve na brzinu, obično i vijek trajanja bude upravo takav. Sve je postalo prezasićeno kopijama i preslikama, i to vrlo brzo dosadi. Ovakvi autentični proizvodi, poput mojih torbi, zato imaju svoju posebnu čar, ali nisu za svakoga. Ponosna sam i drago mi je što baš one toliko dugo postoje i što sam ostala dosljedna toliko godina.
Za izradu jedne torbe potrebno je i više od 30 sati rada. Što Vam danas znači ručni rad u svijetu u kojem je gotovo sve postalo masovna proizvodnja?
Poseban je to osjećaj kada znate da niste dio te masovne proizvodnje. Kada imate svoj vlastiti proizvod, proizvod svojih ruku, djelo, a ne rezultat robota, strojeva i masovne proizvodnje. Uvijek ću radije izabrati ručno rađen, unikatan proizvod nego proizvod koji se masovno tvornički proizvodi.
Jeste li ikada imali osjećaj da Vas tržište pokušava nagovoriti da budete “kao svi drugi”? Kako ste tome odoljeli?
Naravno da jesam. Šteta je što danas mnogi izaberu upravo to – biti kao svi drugi. Sve što postane trenutno traženo netko krene izrađivati, a onda mnogi taj proizvod doslovno kopiraju ili ga tek malo izmijene. Moja originalnost i unikatnost ostaju i nakon što se svi zasite tih trenutno traženih proizvoda.
Ne možete nagovoriti nekoga tko čvrsto vjeruje u svoj proizvod i stoji iza njega. Upravo je zbog toga poseban i ne treba ga mijenjati ni pod koju cijenu.
Uostalom, naš moto je: “Dare to be different with AMD Dizajn.”
Koju ste lekciju naučili na teži način, ali je danas ne biste mijenjali ni za što?
Možda to nije lekcija, nego proces učenja. Na samom početku učila sam samu izradu, a kasnije su dolazili novi modeli koji nisu uspijevali ni nakon nekoliko pokušaja.
Shvatila sam i da moje torbe nikada neće biti brza zarada ni masovna proizvodnja te da moram ići možda težim i sporijim putem od ostalih.
Vjerujem da me na tom putu čeka još mnogo izazova.
Postoji li model torbe ili komad nakita koji Vam je posebno prirastao srcu i kojeg se bilo najteže odreći? Zašto?
Ponekad mi neki model torbe ili njegov uzorak ispadne baš po mom ukusu pa bih ga najradije ostavila za sebe. Ili kada nakon nekoliko pokušaja napravim novi model i poželim ga zadržati, on se vrlo brzo proda.
Neke modele izrađujem u limitiranim serijama, poput okrugle torbe s drvenim dnom, pa je upravo to model od kojeg se najteže odvajam.
