Upoznajte Anu Rotim, mladu, komunikativnu i kreativnu vizionarku, osnivačicu zagrebačke agencije aqventi, koja sa svojim timom sadržajno i produkcijski potpisuje neke od najatraktivnijih i društveno najodgovornijih događaja na ovim prostorima. Poduzetnički duh nosi od djetinjstva – uvijek je pokretala, predvodila i iz kreativnog kaosa stvarala red. Danas jednako spretno navigira između zdravstvenih kongresa poput AMICO i Futur Z te razigranog svijeta WOLF-a, ostajući vjerna jednostavnom načelu: posao je igra u kojoj ljudi i njihove priče dolaze na prvo mjesto.
Novinarski refleks i dalje joj je kompas – pitati, povezivati i davati drugima prostor da rastu.
U ranijim intervjuima istaknuli ste da je WOLF nastao iz osobne potrebe za inspiracijom i zajedništvom. Možete li se prisjetiti trenutka kada ste znali: „Ovo moram podijeliti s drugima“?
Zapravo me taj neki osjećaj pratio još od fakulteta, s time da sam kroz cijeli fakultet imala svoj mali biznis kojeg sam stvarala. Nisam znala s kime da podijelim sve što sam osjećala i kome da se obratim za pomoć, savjet ili barem dozu inspiracije.
Imala sam oko sebe support od obitelji i prijatelja, ali trebao mi je neki moment da možeš čuti i ove ne tako divne strane poduzetništva s drugima, slušati druge, dijeliti, učiti, razvijati se… Pri tome mislim na ove ljude koji su ti tu, bliski, s kojima se možeš poistovjetiti.
Nakon nekog vremena rada u agenciji, odlučila sam vratiti se u svoju tvrtku, a slijedom toga, sve to što mi je stavljalo upitnike u glavu i što sam smatrala izazovima, preslikala sam u jednu ideju.
Zašto ne bi postojalo mjesto gdje bi dobio inspiraciju, potražio odgovore na pitanja, stvorio prilike, upoznao nove ljude, mjesto gdje ćeš sam stvoriti svoj “pravi trenutak”. Snagu WOLF-a čini zapravo simbioza iskustva i svježine, onog poslovnog i opuštenog.
Sve je počelo uz kavu s Vašom najboljom prijateljicom, a danas tim čini srž WOLF-a. Koliko su prijateljstvo i povjerenje važni za održavanje energije i vizije projekta?
Da, cijela priča je započela tako što sam pozvala najbolju prijateljicu na kavu sredinom listopada 2019. godine i prezentirala joj ideju. Hana je, naravno, i dalje glavni vanjski suradnik na WOLF-u.
Dio tima danas čine članovi agencije, ali ima još uvijek strastvenih pojedinaca koji ulažu energiju i vrijeme u ovaj projekt te su ključni igrači u cijeloj ovoj priči.
Rekla bih da je najbitnije međusobno povjerenje, ali još bitnije dobra energija. Svaka osoba u timu čini jedan kotačić i zajedno vozimo taj vlak, oslanjamo se jedni na druge, pomažemo se i uskačemo. Tim vozi cijelu ovu priču, moja uloga je da pokažem smjer, razgovaram, motiviram i bodrim, naravno i uskočim u bilo koju stavku koja u procesu možda zapne.
Rekla bih da ono što nas razlikuje od drugih je upravo pozitiva koja nas prati. To nas pokreće i ona je odraz onoga što možete vidjeti i osjetiti na konferenciji, kao i na drugim eventima koje organiziramo.
Što je za Vas bio najveći izazov ili „pogreška“ u dosadašnjem putu s WOLF-om, a što Vas je iz toga naučilo?
Svaka nova konferencija je zapravo jedna nova lekcija. Nema konferencije na kojoj nemaš iznenadnih situacija, ali na to ne gledam kao greške. Taj tip eventa je živa stvar, koju kreiraju ljudi, sve se može dogoditi, ali isto tako svemu se može doskočiti. Zapravo si zadovoljan kad se dogode te situacije, jer znaš modus operandi za idući put, pa svima ostalima staviš smjernicu za to ubuduće.
Zvučat ću kao bilo koji self help guide – u stresnim situacijama je najbitnije ostati smiren. To se trenira kao i sve ostalo u životu, tako da je s vremenom i to ušlo pod kontrolu.
Ako gledamo WOLF kao izazov, najveći je bio prva konferencija, bilo je izazovno objasniti tko smo i zašto bi trebali biti dio te priče. Svaki početak nije lak.
Opisujete se kao „kreativna prskalica“ koja ipak voli red i organizaciju. Kako usklađujete vlastitu viziju i kreativnu slobodu sa zahtjevima produkcije i logistike? Kada ste shvatili organizacijski menadžment vaš životni poziv?
Mislim da sam u event managementu našla točan omjer te dvije fronte – “prskalice” i pravila. Ovaj dio mojeg putovanja počeo je krajem 2018. godine, jednostavno je spontano stopio sve što sam voljela raditi u jedno. Dao mi je kreativnu slobodu i strogi raspored, pronašla sam u tome balans i uživam u procesu. Svaka priča koju stvaramo ima mogućnosti gdje se pali kreativa i onaj dio gdje se strogo pazi na operativu.
Od velike važnosti je ne petljati jedno s drugim. Što se tiče operative, smještaja, transfera ili timinga, tu se držimo zadanih protokola i operativnih procesa koje smo stvorili. Po pitanju produkcije, grafičkog dizajna ili nekih drugih detalja – tu se zabavljamo.
Oni koji rade s nama znaju da možda dolazimo sa suludim idejama u nekom kreativnom smjeru, ali ovoj drugoj fronti stižemo i s vrlo detaljnim protokolima i neizmjernom količinom template mailova za svaku etapu organizacijskog procesa. Uz sjajan tim, imam i sjajne dobavljače i partnere, s kojima zajedno puštam maštu na volju, pa tako i nastaje svako naše igralište.
Organizacija velikih događanja zahtijeva ogroman angažman i energiju. Kako čuvate svoj osobni balans i gdje pronalazite prostor samo za sebe?
Još uvijek sam u potrazi za dobitnom formulom po pitanju balansa privatnog i poslovnog života, ali na dobrom sam putu. Posljednje dvije godine su privatno bile neizmjerno teške, tako da sam se na dodatnoj razini bacila u posao. Upravo one su me natjerale na razmišljanje.
Trenutačno sam u procesu kad donosim male sitne odluke, slažem život kockicu po kockicu i ne osjećam pritisak. Proces slaganja svoje nove rutine, životnih prioriteta i balansa mi odgovara.
Ono što svakako uviđam kako idu godine, najdraži reset mi je u prirodi, volim pobjeći što bliže moru, što više na planinu, na mjesta gdje nemaš potrebu gledati telefon. Neki dan sam se veselila letu avionom jer sam znala da ću tad biti 100% nedostupna svima.
Mislim da nam svima slijedi nova realnost kad ćemo bježati od informacija koje nas stalno zatrpavaju na svim frontama i luksuz će biti provoditi vrijeme bez telefona.
Često svjedočite reakcijama publike koja s konferencije odlazi inspirirana i motivirana. Koja Vam je povratna priča dosad najviše ostala u sjećanju?
Kroz ovih 5 godina skupilo se zaista puno predivnih reakcija, ali ima jedna situacija koja će mi zauvijek ostati u sjećanju.
Prije 2 godine, u petak, možda 2 sata prije konferencije, stiže nam poruka u inbox na Instagramu – možemo li poslati ponudu direktno na mail jer osoba ne može kupiti karticom putem Entrija. Cure su sjele, napisale ponudu, poslale i ona je bila plaćena, osoba je došla na konferenciju.
U ponedjeljak nakon što je konferencija završila, meni zvoni telefon, nepoznati broj. Javljam se i s druge strane telefona, osoba me pita imam li minutu i predstavlja se… Kaže – ispričavam se što smetam, jednostavno sam morala nazvati da vam zahvalim… I krene plakati.
Meni se oči odmah napune suzama i ohrabrim ženu da izgovori što je željela. Objasnila je da se javila u zadnji čas prije konferencije jer ju je sestra odlučila počastiti s njom, platila je i avion i doletjela iz Splita u Zagreb da bi bila dio konferencije.
Rekla je da joj je bilo jednostavno predivno, da je dobila snagu da nastavi stvarati svoj posao, da ne odustaje, da je dobila uvid u to da je zapravo – svima tako. Da svi prolaze kroz teške situacije, da su si svi nekad isplaćivali plaću, pa je vraćali u tvrtku, da si brojao svaki cent i kalkulirao hoćeš li izgurati godinu… Te stvarne priče, njoj su bile ono što je trebala čuti. Na kraju je rekla, promijenili ste mi život.
Evo sad kako ovo tipkam, odmah me emocije hvataju.
Doslovno taj jedan komentar je nama dovoljan da nastavljamo gurati. Svi mi imamo teže i lakše periode, ali svako nosi svoje breme, ovakvi eventi postoje da si međusobno malo tu težinu svakodnevice olakšamo – i poslovne i privatne.
Koja je Vaša vizija za WOLF u sljedećih pet godina – u smislu sadržaja, dosega i utjecaja?
Od početka svima govorim – kad zažmirim, vidim WOLF logotip na vrhu neke zgrade usred NYC-a. Mislim da je ovo iznimno pozitivna priča i da se pretvorila već u jednu predivnu platformu – preko velike konferencije, pop up eventa koje održavamo tijekom godine, ali i našeg kluba.
Neka kratkoročna ideja je pop up evente proširiti po cijeloj Hrvatskoj, a onda lagano te granice pomaknuti na regiju, a potom i puno dalje.
Već su se otvorila neka vrata i mogućnosti suradnje, vidjet ćemo koliko će se brzo to pretvoriti u stvarnost.
Foto Josipa Uzelac