Teško je sjetiti se scenskog događaja koji je i prije prve izvedbe izazvao toliko zanimanje publike. Karte za pretpremijeru “Barbare Unplugged” tražile su se danima unaprijed, a ono što se dogodilo pred rasprodanim gledalištem u Kastvu teško je svesti na uobičajene kazališne kategorije. Na pozornici je stajala Barbara Udovičić. Sitna žena pred velikom tišinom publike, i izvodila formu koju ni sama ne pokušava nasilno ugurati u poznate ladice.
Nije to bila klasična predstava, niti književna večer, nije bio stand-up, a svakako nije bilo predavanje. Najbliže bi se moglo reći: autorski live storytelling. Nakon videa koji su na društvenim mrežama dosegnuli višemilijunsku publiku i nakon knjige “Bedra puna riže”, čije dvije naklade potpuno rasprodane u svega nekoliko dana, Barbara je otvorila još jedan prostor susreta s publikom, ogoljeniji, tiši i neposredniji od svega što je do sad radila. U sedamdesetak minuta ispričala je pred publikom vlastitu životnu priču: o bolesti, gubicima, ljubavima i svemu onome što čovjeka mijenja onda kad život ne pita je li na to spreman.
No, snaga te večeri nije bila samo u težini tema, već i u načinu na koji su one izgovorene, bez patetike i velikih scenskih gesti, a preciznošću osobe koja je svaku izgovorenu rečenicu osobno duboko proživjela. Čitavo vrijeme publika je sjedila gotovo nepomično, bez šaputanja i pomicanja, kao da je cijela Crekvina na sedamdeset minuta pristala na isti ritam disanja. Za “Barbara Unplugged” nije se tražila samo karta više, tražila se i maramica više. Jer, u toj neobičnoj formi između monodrame, ispovijesti i autorskog pripovijedanja uživo, publika nije gledala samo biografiju jedne žene, već i vlastite prešućene rečenice, lomove i trenutke u kojima se moralo nastaviti dalje, i onda kad više ništa nije izgledalo kao prije.
Knjiga “Bedra puna riže” u tom je svijetu važna točka, kao materijalni trag priče koja je već pronašla tisuće čitatelja, ali Barbara Unplugged nipošto nije dramatizacija knjige. To je zaseban scenski format koji, iz istog izvora, izvlači nešto drugo: glas, tijelo, tišinu i prisutnost osobe koja pred publikom ne objašnjava život, nego ga brutalno verbalizira.
Publika je iz Kastva izlazila duboko dirnuta, s onom posebnom tišinom koja ostane nakon večeri u kojoj se nije gledala predstava u klasičnom smislu, nego nečiji život bez zaštitne mreže. Ako su Barbarini videozapisi pokazali kako kratka forma može zaustaviti milijune ljudi u scrollanju, “Barbara Unplugged” pokazuje nešto još rjeđe: da ista ta publika želi sjesti u mrak, odložiti ekran i sedamdeset minuta slušati ženu koja ne pokušava biti veća od vlastite priče. Samo Barbara. Bez filtera. Unplugged. Barbara Udovičić nastavlja svoju regionalnu turneju, a prvi slijedeći nastup je u Zagrebu, 02.10. u kazalištu Kerempuh koji je također rasprodan.
Foto: Marko Djurica