Ostala sam malo zatečena pitanjem, moram priznati, jer sam u svojoj dječjoj rutini totalno smetnula s uma što nam donosi prosinac. „A kak? Nikak!“ – odgovaram. Uistinu, kako slaviti doček Nove godine s osmomjesečnim blizankama?! Postoje li uopće opcije?
Iako nikada nisam previše bila oduševljena konceptom najluđe noći i presingom koji stavlja pred pojedinca, uvijek sam smislila nešto, pa makar i u zadnji čas. Ove godine i zasigurno nekoliko sljedećih pošteđena sam razmišljanja.
No, prije Silvestrova dolaze Badnjak i Božić. Pripreme su u tijeku, iako još toliko ne sveobuhvatne kao će biti dogodine kada cure stasaju iz beba u pravu malu djecu.
Još ove godine sjedim na klupi, odmaram se za sljedeću sezonu kada će pravi Božićni duh pokucati na vrata. Prenijeti blagdansku čaroliju i njen pravi smisao na djecu jedan je od mnogih izazova roditeljstva. Veoma iscrpljujuć, pretpostavljam, jer pripremiti i urediti dom, ispeći kolače, pokupovati i zapakirati darove avantura je za svaku domaćicu kakvoj stremim, a ja sam se umorila već od samog nabrajanja obaveza.
Ipak, veselje i osmijeh djeteta pri susretu s bradatim debeljkom u crvenom, pri odmatanju poklona, kićenju bora i drugim tradicijama nešto je za što vrijedi zasukati rukave. Naposljetku, dolazi nam jednom godišnje, a s njime i prilika za opuštanje s najbližima.
Stoga, ukoliko osjetite simptome zaraze, poput osmjeha, razdraganosti, topline oko srca, prepustite se, traje samo nekoliko dana, a važno ju je preboljeti jer nas podsjeća na istinski važne stvari. Cjepiva nema, a zabilježen je samo jedan slučaj mogućeg izlječenja, Grinch se zvao, no na kraju je podlijegao, stoga se ne preporuča opiranje, čak ni pod cijenu trajnih oštećenja organizma – zalihe pozitivne energije i optimizma.
Vesele i ugodne blagdane!
You must be logged in to post a comment Login