Na rodiljnom sam na sat gledala češće nego na dijete. Barem mi se tako činilo. Čekala sam 16:15, kad se suprug vraćao s posla i kad sam napokon mogla otvoriti laptop i dalje raditi. Jedino mi je to davalo osjećaj da sam još uvijek stara ja.
A stara ja bila je poduzetnica. Kada bi me netko zamolio da se predstavim, uvijek sam započinjala tom rečenicom: „Ja sam poduzetnica.” I zaista sam to osjećala svim svojim tijelom, srcem i glavom. Bila sam jedna od onih velikih radoholičarki.
A onda se dogodio on, Max, to malo sićušno biće koje me promijenilo iz korijena. Čuvanje trudnoće, porod, a onda i navikavanje na novi identitet majke bili su mi poput vožnje vlakom smrti.
Možeš i sama pretpostaviti, ono s laptopom u 16:15 nije dugo trajalo. Morala sam odlučiti hoću li i dalje biti poduzetnica kakva sam bila i ‘zanemarivati’ svoje dijete ili ću izabrati njega. Ljubav je bila jača (naravno, i onaj urođeni majčinski instinkt). Izabrala sam njega. A od svoje stare uloge trebala sam se oprostiti.
Lakše je to napisati nego učiniti. Kada sam se nakon godinu i pol vratila poslu, osjećala sam se kao da su me u tom vremenu svi zaboravili. Suradnici, zaposlenici, mediji, svi. Zemaljska kugla nastavila se vrtjeti, a ja sam i dalje bila zarobljena u razdoblju od prije godinu i pol. Čekala sam da nastavim tamo gdje sam stala. No tog mjesta više nije bilo.
Danas znam da u tome nisam bila jedina. Među mojim klijenticama nema iznimke: kod svake je majčinstvo bilo veliki prijelomni trenutak, kada im se život okrenuo naglavačke. To je pogotovo vidljivo kod žena na visokim menadžerskim pozicijama. One su se kao majke često ostvarile tek u kasnijim tridesetima, pa im je i osjećaj gubljenja sebe veći.
I mogu posvjedočiti da mnoge od njih rade isto što sam radila ja. Pokušavaju vratiti staru sebe. Mjere se prema ženi koja je prije sve stizala i svaki dan iznova zaključuju da je ne mogu dostići.
Zvuči poznato? Želim da znaš da je to normalno i da nisi jedina. Ali ta se žena ne vraća.
I gle čuda, promjena je toliko stvarna da se vidi čak i na snimkama mozga. Znanstvenici u Barceloni snimali su mozak žena prije prve trudnoće i nakon nje. U dijelovima mozga koji nam pomažu razumjeti što drugi ljudi osjećaju i misle smanjila se količina sive tvari. Zvuči kao gubitak, ali istraživači to vide kao fino podešavanje, slično onome što se mozgu događa u pubertetu: mozak se prilagođava novoj ulozi. Kod žena koje su ponovno snimili dvije godine nakon poroda te su promjene uglavnom još bile tu. Naravno da snimka mozga ne govori tko smo, ali meni je bila dobar podsjetnik da natrag zaista nema.
Zašto je onda tako teško prihvatiti to što smo postale? Zato što se stalno pokušavamo „podijeliti“. Želimo biti i ona stara i ova nova, i poduzetnica ili menadžerica od prije i mama koja je tu. Često mislimo da možemo imati više prioriteta, no prioritet je samo jedan. Sve ostalo dolazi iza njega.
U egzistencijalnoj analizi, koju učim u sklopu psihoterapijske edukacije, govori se o unutarnjem pristanku. Pod time se ne misli na predaju ni na stiskanje zuba, nego na trenutak kada osjetiš da svoj život možeš nositi, da ti je u njemu do nečega stalo, da smiješ biti takva kakva si sada i da u tome vidiš smisao. Dok se u nama vode unutarnje dvojbe, taj pristanak stalno odgađamo. A to jako iscrpljuje.
I znaj, novi identitet ne nastaje preko noći. Na njega se moraš i sama naviknuti, polako, i prihvatiti ga. Ja sam nekada svaki dan čekala 16:15 da bih bila ona stara. Trebalo mi je vremena da shvatim da je čekam uzalud. Jer nema natrag. Postoji samo ova žena koju i dalje, baš svaki dan, upoznajem.
A koga ti čekaš u svojih 16:15?
Napomena: Ova kolumna govori o promjeni identiteta koju donosi majčinstvo, a ne o postporođajnoj depresiji. Postporođajna depresija može se javiti bilo kada tijekom prve godine nakon poroda. Ako se dulje od dva tjedna osjećaš preplavljeno, često plačeš, ne osjećaš povezanost sa svojim djetetom ili sumnjaš u to da se možeš brinuti o sebi i djetetu, javi se liječniku obiteljske medicine, ginekologu ili patronažnoj sestri. Razgovarati možeš i s volonterima Plavog telefona (01 4833 888) ili savjetovališta Psihološkog centra TESA (01 4828 888). Ako imaš misli o tome da naudiš sebi ili djetetu, odmah nazovi 112.
Tekst napisala Andreja Rambrot Malenica
Profesionalna coachica (ECA)
Edukantica psihoterapije (logoterapija i egzistencijalna analiza)
Prostor izbora – prostor-izbora.com | Trg slobode 10, Varaždin