– Tradicionalno Praznik rada organizira Savez samostalnih sindikata Hrvatske sa svim drugim središnjicama koje su zainteresirane, a to nisu sve. Obično se obilježava na sličan način,- rekla je Spomenka Avberšek, potpredsjednica Saveza samostalnih sindikata.
U Zagrebu povorka će se formirati na Trgu Bana Jelačića i pješice uputiti prema Maksimiru.
– Ove godine neće biti političara za govornicom, a po meni osobno ne bi ih nikada ni bilo jer smatram da imaju dovoljno prostora da se obraćaju javnosti. No nije stvar u samom obraćanju već i u njihovom radu. Mislim da je pozornica u Maksimiru za sindikate i članove sindikata te će ovoga puta osim čelnika središnjica moći će se javiti i ljudi, naši članovi,- kaže Avberšek.
Tako će sindikati dati priliku članovima da iz svojih radnih iskustava kažu što ih muči, što ne žele i kako bi oni dalje željeli.
Reforma zdravstva
Spomenka Avberšek je predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi.
– Sindikati su podržali reformu ministra Milinovića, ali treba proći određeno vrijeme da bismo vidimo učinak. Do sada se smanjila se lista čekanja, ali kada smo prihvaćali reformu dali smo rok od šest mjeseci da se odvoji javno zdravstvo od privatnog,- priča Avberšek.
Što se tiče lijekova Avberšek ističe kako se zalaže da budu dostupni onima svima koji ih trebaju pa se uopće ne može govoriti o tome ima li socijalna država novca ili ne.
Za ravnopravnost žena
– Položaj radnih žena u Hrvatskoj zasigurno nije dobar. Govorimo o ravnopravnosti spolova, no kod nas je još uvijek tradicionalizam u zamahu. Smatram da će proći još najmanje jedna generacija da bismo bile ravnopravne,- rekla je Avberšek.
Pogledamo li primjerice u politici, vode je muškarci, ali kada bi na njihovom mjestu bile žene sigurno bi bolje radile, smatra naša sugovornica.
– Žene su odlučnije i hrabrije, rade praktički 16 sati, što na poslu, a što doma po kući. Rijetko koji muškarac bi to izdržao,- zaključila je Avberšek.
"Tko je bliže vatri, prije se ogrije"
A među hrabrima, nepokolebljivima i izdržljivima je svakako i Iva Radonja, koja je kao predsjednica sindikata Dalmatinke Nove platila veoma visoku cijenu svoga angažmana – dobila je otkaz i na glavu si natovarila ogroman gnjev poslodavca.
Glede najavljenih prosvjeda u Zagrebu, Iva Radonja, predsjednica Nezavisnog sindikata Dalmatinke Nove ih je prokomentirala, prisjetivši se stare narodne poslovice: „Tko je bliže vatri, prije se ogrije!“
Naime, žao joj je što se neće brojni radnici iz cijele Hrvatske udružiti s građanima i doći na prosvjed na središnji zagrebački trg. Ona će voditi jedan autobus s djelatnicima Dalmatinke Nove u nadi da će nadležni konačno nešto poduzeti i riješiti njihovu neizvjesnu sudbinu koja se rasteže od 2003. godine.
– Da su se mnogi nama priključili na početku, do ove situacije u Dalmatinki Novoj ne bi ni došlo. Izgleda da su sad na redu Jadranska pivovara, željezara, škver. Ne očekujem previše od prosvjeda jer sam se osvjedočila da svaki strani ulagač može raditi što hoće u „Lijepoj našoj“,- rekla je vrlo ogorčena Iva Radonja.
Smatra da kad bi na ulice izašlo barem 200.000 do 250.000 radnika dalo bi se nešto riješiti, a ovako ispada da je trud malobrojnih uzaludan. Omalovažavanje ljudskog rada, vrijeđanje, podcjenjivanje, osobito žena i slično također kao da su postali normalni.
S time se, ističe, nikako ne može pomiriti, kao niti da mnogi ne dobivaju svoje plaće koje su poštenim radom zaslužili. Tako ni ona, ni njene kolegice čija je prosječna starost 45 godina iz sinjske tvornice konca plaću nisu primile od rujna prošle godine.
Podrška građanskih inicijativa
– Apsolutno podržavam građanske inicijative poput one „Stegnite remen, bando lopovska“. Glede podrške, nikad nas nije razočarao Nezavisni hrvatski sindikat. Krešimir Server nam je pomogao koliko je mogao i bio je desetak puta kod nas u tvornici. Pokušali smo pregovarati s braćom Ladini, vlasnicima Dalmatinke Nove, ali sigurna sam da s njima nema nastavka proizvodnje,- ispričala je Radonja.
Ipak, usprkos svemu neće pokleknuti. Kaže, mogu joj sve uzeti, ali dušu i ponos – ne. U svom prepoznatljivom stilu poručila je talijanskim vlasnicima: „Samo me metak može zaustaviti!“
U Zagrebu povorka će se formirati na Trgu Bana Jelačića i pješice uputiti prema Maksimiru.
– Ove godine neće biti političara za govornicom, a po meni osobno ne bi ih nikada ni bilo jer smatram da imaju dovoljno prostora da se obraćaju javnosti. No nije stvar u samom obraćanju već i u njihovom radu. Mislim da je pozornica u Maksimiru za sindikate i članove sindikata te će ovoga puta osim čelnika središnjica moći će se javiti i ljudi, naši članovi,- kaže Avberšek.
Tako će sindikati dati priliku članovima da iz svojih radnih iskustava kažu što ih muči, što ne žele i kako bi oni dalje željeli.
Reforma zdravstva
Spomenka Avberšek je predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi.
– Sindikati su podržali reformu ministra Milinovića, ali treba proći određeno vrijeme da bismo vidimo učinak. Do sada se smanjila se lista čekanja, ali kada smo prihvaćali reformu dali smo rok od šest mjeseci da se odvoji javno zdravstvo od privatnog,- priča Avberšek.
Što se tiče lijekova Avberšek ističe kako se zalaže da budu dostupni onima svima koji ih trebaju pa se uopće ne može govoriti o tome ima li socijalna država novca ili ne.
Za ravnopravnost žena
– Položaj radnih žena u Hrvatskoj zasigurno nije dobar. Govorimo o ravnopravnosti spolova, no kod nas je još uvijek tradicionalizam u zamahu. Smatram da će proći još najmanje jedna generacija da bismo bile ravnopravne,- rekla je Avberšek.
Pogledamo li primjerice u politici, vode je muškarci, ali kada bi na njihovom mjestu bile žene sigurno bi bolje radile, smatra naša sugovornica.
– Žene su odlučnije i hrabrije, rade praktički 16 sati, što na poslu, a što doma po kući. Rijetko koji muškarac bi to izdržao,- zaključila je Avberšek.
"Tko je bliže vatri, prije se ogrije"
A među hrabrima, nepokolebljivima i izdržljivima je svakako i Iva Radonja, koja je kao predsjednica sindikata Dalmatinke Nove platila veoma visoku cijenu svoga angažmana – dobila je otkaz i na glavu si natovarila ogroman gnjev poslodavca.
Glede najavljenih prosvjeda u Zagrebu, Iva Radonja, predsjednica Nezavisnog sindikata Dalmatinke Nove ih je prokomentirala, prisjetivši se stare narodne poslovice: „Tko je bliže vatri, prije se ogrije!“
Naime, žao joj je što se neće brojni radnici iz cijele Hrvatske udružiti s građanima i doći na prosvjed na središnji zagrebački trg. Ona će voditi jedan autobus s djelatnicima Dalmatinke Nove u nadi da će nadležni konačno nešto poduzeti i riješiti njihovu neizvjesnu sudbinu koja se rasteže od 2003. godine.
– Da su se mnogi nama priključili na početku, do ove situacije u Dalmatinki Novoj ne bi ni došlo. Izgleda da su sad na redu Jadranska pivovara, željezara, škver. Ne očekujem previše od prosvjeda jer sam se osvjedočila da svaki strani ulagač može raditi što hoće u „Lijepoj našoj“,- rekla je vrlo ogorčena Iva Radonja.
Smatra da kad bi na ulice izašlo barem 200.000 do 250.000 radnika dalo bi se nešto riješiti, a ovako ispada da je trud malobrojnih uzaludan. Omalovažavanje ljudskog rada, vrijeđanje, podcjenjivanje, osobito žena i slično također kao da su postali normalni.
S time se, ističe, nikako ne može pomiriti, kao niti da mnogi ne dobivaju svoje plaće koje su poštenim radom zaslužili. Tako ni ona, ni njene kolegice čija je prosječna starost 45 godina iz sinjske tvornice konca plaću nisu primile od rujna prošle godine.
Podrška građanskih inicijativa
– Apsolutno podržavam građanske inicijative poput one „Stegnite remen, bando lopovska“. Glede podrške, nikad nas nije razočarao Nezavisni hrvatski sindikat. Krešimir Server nam je pomogao koliko je mogao i bio je desetak puta kod nas u tvornici. Pokušali smo pregovarati s braćom Ladini, vlasnicima Dalmatinke Nove, ali sigurna sam da s njima nema nastavka proizvodnje,- ispričala je Radonja.
Ipak, usprkos svemu neće pokleknuti. Kaže, mogu joj sve uzeti, ali dušu i ponos – ne. U svom prepoznatljivom stilu poručila je talijanskim vlasnicima: „Samo me metak može zaustaviti!“
You must be logged in to post a comment Login