Connect with us

Hi, what are you looking for?

She.hrShe.hr

Kolumne

Davorka Bošnjak: Bez malih žrtava nema uspješnog odnosa

Sami odlučujemo kakvi ćemo postati

Nikada kao danas odnosi nisu bili toliko ugroženi i nema čovjeka koji se ne pita zašto ne uspijevamo izgraditi uspješne dugotrajne odnose, napose one u obitelji i partnerskim odnosima, poslovnim, pa čak i u prijateljstvima. Ljudi se unatoč svemu osjećaju sve usamljenijima, iako gledajući izvana svatko brani svoju „zajednicu“, pa iako u njoj bio i ‘nesretan’.

Ono čemu poklanjamo pažnju, posvećujemo vrijeme, ulažemo svoju energiju, to je upravo zbog tog ulaganja vrijedno, pa makar se u tome osjećali nezadovoljni. Sjetimo se razgovora Malog Princa i lije u kojem ga ta mudra životinja nakon što je ugledao tisuću istih ruža poučava kako je njegova ruža posebnija od drugih upravo po vremenu koje je uložio u nju.

‘Moje’ je uvijek vrednije od „tuđeg“, mogu voziti lošiji auto od drugoga no taj auto je moj auto i za mene predstavlja veću vrijednost, emotivnu naravno. Tu dolazimo do emocija koje su izuzetno važne, iako ih se kroz stoljeća željelo prikazati kao nešto negativno – sjetimo se čestih odgojnih rečenica ‘ti si muško dijete, a dječaci ne plaču’, što je donijelo velike posljedice. Emocije drže ljude zajedno, one stvaraju dobit, pa makar ona bila i negativna. To je najbolje uočljivo u ‘lošim’ odnosima, primjerice u onima u kojima muškarac zlostavlja ženu (ili obrnuto), ili je zanemaruje, ne pokazuje joj ljubav na način na koji bi ona željela (i koji zaslužuje).

Mnogima nije jasno kako ona može biti s njim, no odgovor upravo leži u dobiti, negativnoj dobiti – za tu ženu i zlostavljanje je dobit. Što opet proizlazi iz odgoja. Dijete koje je gledalo roditelje kako se svađaju pa čak i tuku na nesvjesnoj razini usvojilo je takav odnos kao normalan. Moguće je isto tako da je i samo bilo zanemarivano, osim u trenucima svog nestašluka – tada je bilo zamijećeno a udarac ili deranje shvatilo je kao izraz ljubavi. Ono u kasnijoj dobi po svom obrascu pronalazi i partnera koji je jednak njegovim roditeljima, iako mu se na prvu čini da je sasvim drugačije, kao i samo njegovo ponašanje. Sebe smatra boljim od svojih roditelja, on je divan i prema drugima će se ponašati upravo suprotno od njegovih roditelja. No, nakon nekog vremena (faze zaljubljenosti i par godina odnosa) dolazi do situacija u kojima ostaje i sam zatečen, ponaša se upravo na način kao i njegovi roditelji.

svada u obitelji

To je divno opjevano rečenicom ‘oprosti mi pape, sad moj život na tvoj život sliči’. Taj odnos može i prekinuti, ulazi u drugi odnos koji izgleda sasvim drugačiji, kad za neko vrijem opet isto. Obrazac koji je opisan jednak je kako u privatnim tako i u poslovnim i svakim drugim odnosima, samo su uloge drugačije – šef, radnik, pa i država. Jer svi živimo u zajednicama. I samo promjenom sebe možemo promijeniti i odnose, a promjena iziskuje žrtvu koje se čovjek zbog svoje psihe i tijela boji, smatra je nečim negativnim – tek pozitivnim učinkom, ako do njega dođe, žrtveni karakter se mijenja – a to je duhovna razina.

Velikim napretkom tehnologije, ljudskih prava, materijalnih statusa, ljudi su mislili da će živjeti sretnije i slobodnije, no pokazalo se upravo suprotno – sve je veći broj nesretnih i usamljenih ljudi, ljudi koji ulaze u intimne odnose, nove poslove i još brže iz njih izlaze. Kada se radi o poslovnom odnosu i nije tako bolno, no problem su intimni odnosi, napose oni u kojima se stvorio suživot s potomcima, kreditima i drugim stvarima iz kojih je teško izaći, briga i odgovornost tu su za cijeli život. Želja za izlaskom iz takve situacije stoji za vratom, a iz situacije se ne može izaći. A rijetko tko se upita ‘kako da tu situaciju pretvorim u pozitivnu?’ – prihvaćanje ne dolazi u obzir jer osoba smatra kako ne može prihvatiti nešto što je ona okarakterizirala i vidi lošim.

Jasno je kako su to trenuci u kojima čovjek mora sazreti, no mnogi nažalost bježe od sazrijevanja i odgovornosti, plašeći se gubitka svoje slobode i ugodnog života, ne shvaćajući kako im je upravo njihov krivi pojam slobode i ugodnog života uzrok boli. Njihove vrijednosti ne podudaraju se s vrijednostima koje donose mir i samim time sreću (iako im se na prvu tako čini). Tome pridonosi i stalno nametanje krivih vrijednosti putem medija – muškarci i žene moraju biti besprijekornog izgleda, uvijek nasmijani, uspješni u poslu, situirani, djeca mila i vrhunski đaci, svi moraju pucati od zdravlja. Jednom riječju ljudima se nameće bajka, a znamo kako su bajke izmišljene priče.

sretna obitelj

Suprotno se ne pokazuje i upravo tim skrivanjem opisuje se kao loše, nešto od čega treba bježati, ni po koju cijenu prihvaćati. S druge strane laž, krađa i napose nesankcioniranje istog ukazuje na put kojim se navedeno postiže – dakle do cilja pod bilo koju cijenu. Etika, moral i duhovne vrijednosti zaobilaze se kao nešto staromodno, a oni koji ih se pridržavaju jadnici su i nisu ‘in’ – često su zbog nesuprotstavljanja okarakterizirani masom kojom se lako upravlja. I među njima uistinu ima onih čije je samopouzdanje poljuljano, koji misle kako su nesretni dok su bogati sretni i da ne mogu tj. da ne zaslužuju bolji tretman.

Mnogi čak to svoje zavaravanje prikazuju kao žrtvu Bogu, jer stvoreni su da pate – ne shvaćajući kako im je Bog dao snagu da promijene mnoge stvari. Samo radom na sebi svi ljudi mogu postići sreću, to ne znači da žrtve i patnje neće biti, no one će biti plod borbe a ne prepuštanja i samosažaljenja. I samo to shvaćanje učinit će ih sretnijim i samopouzdanijim, te manje podložnim za ‘gaženje’. Samopouzdanu i svjesnu osobu drugi ne može tako lako ponižavati i podložiti, a takva osoba onda i lakše prihvaća ono što uistinu ne može promijeniti. Tada nastupa poniznost, shvaćanje kakvi smo sami, zašto su drugi takvi kakvi jesu, i da sami odlučujemo kako ćemo živjeti i postaviti se prema događajima života – shvaćamo kako sreća nije izvan nas već u nama samima (ne povređuje nas tuđa gruba riječ, već naš doživljaj te riječi).

Mnogi bračni parovi nesretni su jer nisu uspjeli ni nakon nekoliko godina izgraditi ravnopravan odnos, oni i dalje očekuju od drugoga da se ponaša na način koji oni smatraju ispravnim. A očekivanja stvaraju bol. I umjesto da rade na sebi, fiksirani su na negativnosti drugoga, oni ne žele (misle da ne mogu) vidjeti pozitivnosti drugoga, jer u njihovom referentnom okviru to nisu pozitivnosti. Ako primjerice žena ne izgleda besprijekorno i nije uvijek nasmijana, dok istovremeno obavlja sve poslove oko kuće i djece, a suprugu je izuzetno važan njezin izgled, on će je odmah okarakterizirati kao lošu ženu.

svada

Isto tako ako on financijski pokriva sve troškove, te si zbog toga dozvoljava često izlaženje s prijateljima, a ženi je bitno zajedničko provedeno vrijeme, ona će njega okarakterizirati kao lošeg. Ukoliko ne dođe do razumijevanja i postizanja kompromisa, odnos se ‘raspada’, ali još uvijek je tu, iako loš. Da li je žrtva stvarno ostanak u odnosu kojeg kao da nema, koji je loš, pod izlikom djece ili kredita ili pak uvjerenja da drugog posla nema (ako se radi o poslovnom odnosu)?

Ili je žrtva stalno nastojanje promjene sebe i tog odnosa, shvaćanja kako nismo svi na istom stupnju razvoja, da nismo ni sami savršeni, te da drugi ne će ispuniti sva naša očekivanja? To znači da moramo preuzeti svoj dio odgovornosti za trzavice, odreći se nečega za nešto koliko god nam to bilo teško, raditi na odnosu i pronaći mjesto dijaloga, zajedništva, odnosno pronaći pozitivne strane odnosa (koje smo zanemarili gledajući u svoja očekivanja). Naravno da to iziskuje mukotrpan rad na spoznaji sebe, stalno propitkivanje, traženje rješenja – obostrano dakako. Potrebno je razgovarati s pozicije ‘ja’, a ne ‘ti’, predlažući, a ne okrivljavajući (sebe ili drugoga).

Sagledavati sve mogućnosti pa čak i one koje bismo dobili odlaskom, jer tada ćemo uvidjeti i ono što gubimo – a nema garancije da će nam drugi odnos donijeti bolje. Naravno to ne znači da ne postoje odnosi iz kojih uistinu treba izaći. To ne znači da ne postoje ljudi koji će i dalje ostajati u ulozi žrtve uživajući u sućutnim pogledima okoline spram njih i optužujućim spram partnera. Tada se pitamo tko je uistinu žrtva, nije li žrtva i sam taj ‘okrivljenik’ obzirom da je agresija i zadržavanje te osobe kraj sebe kako bi ga drugi optuživali, dok je samoagresija ne izlazak iz tog odnosa.

samoca

Uviđamo kako je sve ovo izuzetno komplicirano, no odnosi u teški, ali i ne nesavladivi. I student mora uložiti mukotrpan trud da bi položio ispit. A kada ga položi dolazi radost i sreća. Samo na taj način spoznajemo i pravu ljubav, ona nije samo osjećaj ugode, već plod mukotrpnog rada i truda, punog žrtve. Sve suprotno je zadovoljavanje sebičnih egoističnih želja. Dakle, žrtva jest potrebna za stvaranje odnosa, ali obostrana žrtva.

U onoj mjeri u kojoj rastemo u ljubavi i spremnosti da nađemo sporazum, u toj se mjeri prilike i raspoloženje u odnosu mijenjaju. U tom nastojanju potrebno je poduzeti sve mjere pa i potražiti pomoć savjetnika. To je križni put odnosa, put na kojem shvaćamo kako smo slabi i potrebiti bližnjega, put na kojem umiremo svojim egositičnim željama i spoznajemo prave vrijednosti, rastemo u zreloj slobodi – slobodi za ljubav.

To je put na kojem upravo u slabosti vapimo Bogu i shvaćamo kako njegove upute nisu teške, već su teške posljedice nepridržavanja istih. To je ‘pretvorba’ nas samih u svakodnevnom životu, po kojoj koračamo u sadašnjem trenutku, budni i svjesni da sami odlučujemo kakvi ćemo postati.

Davorka Bošnjak, savjetnik
Kod života – psihološko i duhovno savjetovanje, [email protected], 091 6081976

Click to comment

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

Više

Život u dvoje

Bruka i brak više ne idu u istu rečenicu. Nije sramota razvesti se, veća je sramota živjeti u lošem braku

Dobar posao

Ponekad je zlonamjerna, ali nekad i konstruktivna.

Seks

Nećemo duljiti, nego ćemo "ravno u glavu" i pokušati dati par savjeta kako muškarca učiniti sretnijim!

Život u dvoje

S obzirom na opadanje ukupnog broja brakova i povećanje broja rastava i muškarci i žene imaju problem s brakom

Advertisement

Impressum


Medijski mali servis j.d.o.o. Sva prava pridržana.