Dijete je preživahno?

ADHD (Attention Deficit Hyperactivity Disorder), odnosno poremećaj pažnje uz hiperaktivnost kod djece javlja se najčešće između treće i dvanaeste godine života. Djeca s ovim poremećajem, najčešće prozivana živima ili zločestima, imaju ozbiljan problem. Djeca koja su stalno u pokretu, vrpolje se, ne mogu sjediti mirno za vrijeme obroka, teško održavaju prijateljstva ili su u kasnijoj, školskoj dobi društveno nezrela, nemaju prijatelja i imaju lošu reputaciju među vršnjacima, vjerojatno pate od poremećaja hiperaktivnosti.

– Mnoga djeca s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti imaju vrlo malo prijatelja i na njih se često gleda kao na drugu vrstu. Njihovi su problemi rezultat impulzivnosti i kratkog opsega pažnje, zbog kojih nisu u stanju naučiti socijalna pravila ni prepoznavati socijalne znakove i poruke. Djeca su često bolno svjesna svoje izoliranosti i odbačenosti te nesposobnosti za zadrže prijatelje. Pokušavaju to promijeniti, ali ne znaju kako i nisu u stanju to učiniti sami,- ističe Iva Prvčić, psihologinja Psihotraumatskog centra Klinike za dječje bolesti u Klaićevoj.

Pohvale ne smiju izostati

Iako jednim djelom krivca za ovaj poremećaj možemo tražiti i u genetskom nasljeđu, stručnjaci se slažu kako ADHD može biti povezan s razvojnim problemima djeteta, a najčešćim uzrokom poremećaja smatra se neravnoteža u tvarima koje šalju poruke u mozak što dovodi do poteškoće „filtriranja“ podražaja iz okoline čiji krajnji rezultat je djetetova nemogućnost odvajanja bitnih od nebitnih živčanih informacija.

– Hiperaktivna djeca moraju vidjeti posljedice svog ponašanja koje su predvidljive, konzistentne i jasne te dobivati povratnu informaciju češće i brže nego ostala djeca, ako želite da ostvare kontrolu nad svojim ponašanjem. I sekundarne nagrade (npr. pohvale) i primarne nagrade (npr. igračke ili privilegije) moraju se davati češće kada su hiperaktivna djeca kooperabilna ili uspješna. Roditelji trebaju imati na umu da ovakva djeca vjerojatno rjeđe dobivaju pozitivne reakcije od njihove braće ili sestara pa se moraju dodatno potruditi da održe balans u pohvalama,- savjetuje Iva Prvčić.

Naša sugovornica ističe da ako se prema djetetu ne iskazuje pozitivna pažnja, ono će se potruditi da bude zamijećeno na način da svojim ponašanjem privuče negativnu pažnju. Ako su posljedice takvog ponašanja pozitivne za dijete, tj. ako ono skrene na sebe pozornost pa makar i negativnu, povećat će se vjerojatnost pojavljivanja takva ponašanja. No, ako se na nepoželjno ponašanje nije reagiralo i ako dijete ne dobije pažnju, vjerojatno je da se ono više neće pojavljivati. Iva Prvčić također upozorava:

– Hiperaktivna djeca sposobna su pobuditi najgore u nama kao roditeljima, što često dovodi do toga da se roditelji osjećaju krivima zbog vlastitih pogrešaka. Zamijenite te osjećaje iskrenom procjenom roditeljskog funkcioniranja toga dana i hrabro nastavite dalje.

Kako se ponašati u konkretnim situacijama?

Nikad ne zaboravite pohvaliti dijete neposredno nakon što je poželjno reagiralo u datoj situaciji te ga uvijek za to nagradite osmijehom, zagrljajem ili poljupcem; bitno je da je pohvala konkretna i specifična. Nemojte se suzdržavati od pohvala pred drugom djecom, prijateljima ili obitelji.

Razgovarajte s djeteom i dajte mu do znanja da je voljeno, držite se ustaljenog dnevnog rasporeda, neka uvijek u isto vrijeme ustaje, odlazi u školu, jede i sl., a ukoliko primjetite da se dijete agresivno ponaša (što je nerijetko slučaj kod ovog poremećaja), udaljite ga iz rizične situacije i dajte mu vremena da se smiri te mu mirno objasnite u čemu je pogriješilo te zašto je njegova reakcija neprimjerena. Kaad dijete izgubi kontrolu nemojte ga kažnjavati ili gubiti živce, zapamtite, koliko god se takve situacije činile napornima, smirite se i ignorirajte ga. Dijete koje je stalno u kazni na kraju će se obeshrabriti i prestati pokušavati biti „dobro“.

Također, izbjegavajte stresne i rizične situacije. Ne vodite dijete u trgovinu, ako znate da je među policama „nemoguće“, radije otiđite sami, a izlet u šoping djetetu prešutite. Liječnici također preporučuju sportske aktivnosti gdje dijete može ispucati višak energije, ali se i naučiti zajedništvu kakvo vlada među članovima ekipnih sportova. Osluškujte što dijete voli raditi i vodite se prema njegovim željama ili potrebama, ali razumno i prilagođeno i njemu i ostatku obitelji.