Postoje trenuci kada riječ „heroj“ više nije samo velika riječ. Postoje trenuci kada je dovoljno pogledati ljude koji su cijelu noć stajali pred vatrom kako bismo shvatili što ona zaista znači.
U velikom požaru koji je 13. kolovoza izbio na području Lokve Rogoznice i tijekom noći se proširio prema Omišu, vatrogasci su se suočili s jednim od najtežih požara posljednjih godina. Vatra se zbog snažnog vjetra i konfiguracije terena širila iznimnom brzinom, ugrožavajući kuće i druga područja iznad samog grada.
U jednom trenutku više od 2000 ljudi bilo je evakuirano, dok su vatrogasci ostali na terenu. U najtežim trenucima borili su se za svaku kuću, svaki objekt i svaki život.
„Vodila se borba za svaku kuću. Ovo je bio Armagedon“, opisao je razmjere požara šef omiških vatrogasaca Višeslav Pešić. I upravo je ta rečenica možda najbolji opis onoga što se te noći događalo. Dok su drugi bježali od vatre, oni su joj išli ususret.
Dok su se ljudi pokušavali skloniti na sigurno, vatrogasci su ostajali tamo gdje je bilo najopasnije. Nisu znali što će ih dočekati iza sljedećeg ugla, hoće li se vatra ponovno rasplamsati ili hoće li uspjeti obraniti kuću prema kojoj su krenuli. Znali su samo da moraju pokušati.
Cijelu noć između vatre i ljudi
Na požarištu su se tijekom noći izmjenjivali dim, vatra, eksplozije i iscrpljenost. Vatrogasci su satima radili bez odmora, a jutro su dočekali potpuno iscrpljeni.
Fotografije nastale nakon noći borbe pokazale su prizore koji su možda snažniji od bilo kakvih riječi. Umorni vatrogasci sjedili su i ležali nakon što su satima pokušavali zaustaviti vatru. Tek kada je najteži dio posla bio iza njih, mogli su na trenutak stati.
Iza njih nije ostala samo vatra. Ostale su kuće, automobili, plovila i maslinici koji su izgorjeli. Ostala je šteta koju će ljudi još dugo pokušavati sanirati. Ostali su i prizori koji su teško pogodili same vatrogasce.
Zapovjednik JVP-a Split Ivan Kovačević nije skrivao emocije govoreći o onome što su zatekli nakon požara.
„Meni je teško, meni se plače kad to sve vidim.“
Ta rečenica govori mnogo više od bilo kakvog opisa intervencije. Ona pokazuje da vatrogasci nisu samo ljudi koji gase vatru. Oni su ljudi koji gledaju posljedice požara, ulaze u tuđe najteže trenutke i pokušavaju spasiti ono što je još moguće spasiti.
Neki su bili i ozlijeđeni
Koliko je situacija bila opasna, pokazuje i činjenica da su među vatrogascima bilo ozlijeđenih. Glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković potvrdio je da su dvojica vatrogasaca zadobila ozbiljnije ozljede, dok je još jedan zatražio liječničku pomoć zbog udisanja dima.
Unatoč tome, posao se nastavio.
Na požarištu je bilo angažirano 286 vatrogasaca s 93 vozila, a u pomoć su stigli i protupožarni zrakoplovi.
To nisu samo brojke. Iza svakog od tih 286 vatrogasaca nalazi se čovjek koji je tog dana mogao biti kod kuće. Netko tko ima obitelj, prijatelje, svoje strahove i svoj život. Ipak, kada je trebalo, obukao je opremu i krenuo prema požaru.
Heroji koji ne traže da ih tako zovemo
Herojstvo ponekad nije veliki govor, medalja ili fotografija na naslovnici. Ponekad izgleda kao čovjek u vatrogasnoj opremi koji nakon neprospavane noći jedva stoji na nogama, ali i dalje pita treba li još nešto napraviti. Ponekad izgleda kao iscrpljeni vatrogasac koji ne zna koliko je još sati proveo bez sna, ali zna da ne smije odustati.
U požaru koji je iza sebe ostavio golemu štetu, upravo su oni podsjetili koliko vrijedi čovjek koji u najtežem trenutku odluči ostati i pomoći. Pravi heroji često ne traže da ih tako zovemo. Samo rade ono što treba napraviti čak i kada je najteže. I zato su ovog tjedna naša dobra vijest upravo oni: vatrogasci koji su stali između vatre i ljudi.