Koliko često zaboravimo slušati sebe i svoj unutarnji ritam? Upravo u tim trenucima vrijedi u ruke primiti debitantski roman Jasmina Huskića, Let duše, i prepustiti se introspektivnoj tišini.
Jasmin Huskić, rovinjski kreativac i vlasnik turističke agencije i galerije Mediterraneo, i suvlasnik popularnog Mediterraneo Bara upustio se u izazov pisanja vlastite knjige kako bi istražio što nadilazi svakodnevicu – kako duša pronalazi snagu i smisao kroz različita iskustva. Njegov prvi roman poziva na preuzimanje odgovornosti za život koji nam je dan, podsjećajući nas da svaki dan i svaka odluka imaju svoju vrijednost.
U Letu duše čitatelj prati putovanje jedne duše kroz tri života, svaki s vlastitim izazovima i lekcijama. Prvi život odvija se 1890. godine, kada pratimo mladog Indijanca i njegovo pleme suočeno s nepravdom i gubitkom zemlje. Drugi život vodi nas u 1941. godinu, u okruženje Drugog svjetskog rata, gdje se isprepliću borba, strah, ali i trenuci nade i molitve, pokazujući trajnu potragu za smislom i unutarnjom snagom. Treći život smješten je u suvremenu Hrvatsku, gdje duša prolazi kroz tijelo djevojčice i žene, zaljubljuje se i otkriva snagu osjećaja te povezanost s prošlim iskustvima, koja oblikuju njezinu zrelost i unutarnju spoznaju.
Let duše nije samo roman; to je dobra vijest o tome kako nas naše unutarnje putovanje može osnažiti, nadahnuti i podsjetiti da, unatoč svim izazovima, duša uvijek pronalazi svoj put.
Kako bismo zavirili iza kulisa stvaranja ovog inovativnog i duhovno inspirativnog romana te doznali više o kreativnom procesu, odlučili smo Jasminu postaviti nekoliko pitanja. Željeli smo otkriti što ga je nadahnulo, kako je razvijao svoje likove i teme te što čitatelji mogu ponijeti sa sobom nakon što završe Let duše.
Što vas je nadahnulo da napišete Let duše i koliko je osobno vaše iskustvo utkano u ovu priču o tri života jedne duše?
Inspiracija za pisanje romana bila je neizreciva kreativna energija koja je jednostavno željela na prazan papir. Određeni dijelovi bazirani su i odnose se na stvarne likove i povijesne događaje, a ponešto i na vlastita iskustva.
Pisali ste roman u svom Rovinju – koliko je grad i njegova atmosfera utjecala na vaš kreativni proces?
Kao i za mnoge Rovinj je i meni nepresušni izvor inspiracije. Pisao sam tijekom protekle tri jeseni i zime, u pauzama turističkih sezona kada, poput mnogih sugrađana, najviše uživam u blagodatima ovog jedinstvenog podneblja. Poseban je gušt iznova doživljavati svo to plavetnilo, zelenilo, pa i stari grad, samo za sebe. Kao takav Rovinj je savršen odraz usnulog unutarnjeg stvaralaštva, koje samo čeka da se pokrene.
Kako vam je pisanje ovog romana pomoglo da bolje razumijete sebe i svijet oko sebe? Koje ste lekcije iz tog procesa poveli sa sobom?
Na početku svega zaista je bio najobičniji bijeli papir po kojem sam krenuo upisivati slova, odnosno riječi. Ideja je postojala u nekoj tajnoj dubini, no tek kada sam se upustio u tu avanturu pisanja započeo je i sam proces. Sve tri priče i likovi pojavili su se i „pridružili“ u hodu. Ako bih osobno odabrao neku lekciju onda bi to zasigurno bila kreativnost koja u svima nama čuči poput glazbe u svakom instrumentu. Stoga, bez ikakvih očekivanja, već razmišljam o pisanju sljedećeg.
Roman se bavi reinkarnacijom i duhovnim putovanjem kroz stoljeća. Koji je glavni cilj koji ste željeli postići prenoseći ove teme čitateljima?
Ponovno utjelovljenje i duhovnost nadahnjuju otkako je „predaje“. U tom duhu mogu samo reći da sam zahvalan glavnim junacima na ovom prekrasnom putovanju. Za mene osobno, roman je višeslojan i trenutno me najviše intrigiraju povratne informacije čitatelja i kako oni rezoniraju s temama. Uz pomoć vrlo darovite urednice Marijete Matijaš, povezane su i isprepletene tri priče u jedno djelo koje će svaki čitatelj rasplesti na svoj način.
Kada netko završi Let duše, što biste željeli da čitatelj ponese sa sobom – koje misli, osjećaje ili spoznaje da im ostanu?
To je na čitateljima. Roman u nekoj mjeri samo otvara ili pokazuje na određene perspektive. Kako je sve povezano, bilo bi mi jako drago kada bi se netko i na mom skromnom primjeru upustio i realizirao neki vlastiti kreativni čin.
