Mnoge generacije Hrvata morale su napustiti svoje rodne krajeve u potrazi za boljim životom. Takva sudbina zadesila je i dvije Komižanke – 99-godišnju Viktoriju Mardešić i 91-godišnju Luciju Kuljiš. Iako su već u starijoj dobi, odlučile su se vratiti na svoj rodni Vis i uživati u životu u mjestu koje nikada nisu zaboravile.
Lucija svakodnevno šeta ulicama svoje Komiže i uživa u malim radostima svakodnevnog života. „Sada mi je lijepo, lijepo mi je i s djecom, ali ovdje imam slobodu, idem vani s prijateljicama na večeru. Zato sam i radila, meni je lakše jer imam dvije mirovine“, rekla je Lucija. Njezina svakodnevica nekada je bila ispunjena radom. Već s 14 godina počela je raditi u komiškoj tvornici ribe Neptun, a kasnije je sa suprugom preselila u SAD, gdje je nastavila isti posao desetljećima. „Radilo se dosta, bila sam u tvornici ribe sve skupa 50 godina, svaki dan. Bilo je teško, ali sada je dobro“, dodala je.
Sličan životni put imala je i Viktorija, koja je iz Komiže otišla u San Pedro u Kaliforniji, gdje danas živi deset puta više Komižana nego u samom mjestu. I ona se vratila u Komižu kako bi provela svoje posljednje godine u rodnom mjestu. „Još malo pa sto godina, išla sam za bolji život, vratila sam se i ovdje mi je lijepo“, rekla je Viktorija. Njezina nećakinja, Perižana Mardešić, za HRT dodaje: „Zvala me da dođemo po nju, htjela je ovdje provesti zadnje dane. Jer to je njezino mjesto gdje se rodila i mi smo joj želju ispunili.“
Viktorija i Lucija pokazuju da godine nisu prepreka za ispunjenje životnih želja. Njihov povratak u Komižu nije samo fizičko vraćanje kući; to je priča o ljubavi prema korijenima, o ispunjenju dugogodišnje želje i pronalasku mira, slobode i sreće u mjestu koje zovemo domom. Njihova priča podsjeća nas sve da nikada nije kasno vratiti se kući i ponovno pronaći radost u poznatim ulicama, mirisima i ljudima koji nas okružuju.
Inspiracija za sve nas: životne želje, snovi i dom nisu ograničeni godinama – uvijek je pravo vrijeme za povratak kući i za sreću u svakodnevnim trenucima.