Prošle subote, na rođendanu prijateljice, između torte i drugog gemišta prišla mi je žena koju nisam vidjela desetak godina. Odmjerila me od frizure do cipela, polako i temeljito, kako se na placu gleda rabljeni auto za koji prodavač tvrdi da je vožen samo vikendom. Onda je rekla, s potpuno iskrenim divljenjem: “Ti se stvarno dobro držiš.”
Zahvalila sam joj i nasmiješila se, kako smo naučene. Tek kod kuće, dok sam skidala maskaru, shvatila sam da sam se maloprije zahvalila na rečenici koju majstor izgovori kad pogleda Golf dvojku.
Gdje se to inače kaže
“Dobro se drži” izraz je s vrlo uskom primjenom. Kaže se za zgradu iz Austro-Ugarske kojoj nitko ne dira fasadu, za teglu ajvara od prošle jeseni i, očito, za ženu od četrdeset pet godina.
Zajedničko im je to što se svi unaprijed slažemo da propadaju, a pohvala se odnosi samo na brzinu. Nitko neće dvadesetpetogodišnjakinji reći da se dobro drži, jer ona još nema od čega bježati. Kompliment koji sam dobila na rođendanu u sebi zapravo ima ugrađen rok trajanja, samo ga je bilo nepristojno pročitati naglas.
Postoji i cijela obitelj sličnih rečenica. “Za svoje godine izgledaš super” zvuči lijepo dok ne primijetiš da je najvažniji dio rečenice fusnota. “Nikad ti ne bih dala toliko” izgovara se kao da su godine kazna koju sam vješto izbjegla. “Kako ti to uspijeva?” pita se tonom kojim se inače pita susjedu kako joj muškatle cvatu i u listopadu.
Isti broj, drugi rječnik
Časopis People proglasio je 2006. godine Georgea Clooneyja najseksi muškarcem na svijetu, i to drugi put. Imao je četrdeset pet godina, točno koliko ja imam danas. Koliko znam, nitko mu na tom slikanju nije prišao i rekao da se dobro drži.
Sean Connery istu je titulu dobio s pedeset devet i do danas je najstariji dobitnik. U pedeset devetoj se muškarac na naslovnici zove seksi, a žena istih godina u najboljem slučaju čuje da je “još uvijek lijepa”, s naglaskom na ono “još”, kao da je riječ o odgođenom letu.
Zadatak bez rješenja
Najgore u svemu tome je što se od nas zapravo ne traži da ne ostarimo. To bi barem bio jasan zahtjev, nemoguć, ali jasan. Traži se nešto puno kompliciranije: da ostarimo tako da se ne vidi, a da se pritom ne vidi ni ono što smo napravile da se ne vidi.
Ako se bore vide, zapustila se. Kad ih nema, sigurno je nešto radila, i tada slijedi ona tiha analiza za stolom u kojoj se nagađa je li botoks ili filer i tko joj je to radio. Jedini prihvatljiv odgovor je genetika, po mogućnosti od bake koja je do devedesete okopavala vrt i nikad nije čula za kremu s retinolom.
Ostarjeti, dakle, smijemo, samo se to ne smije primijetiti, a ni trud uložen u to da se ne primijeti. To nije briga o izgledu, nego ispit koji se polaže svaki dan pred komisijom koja se nikad nije predstavila.
Zato mi je drago gledati kako na TikToku sve više žena u četrdesetima i pedesetima pokazuje sijedu kosu i lice bez filtera, uz opis u kojem stoji samo koliko imaju godina, bez isprike i bez objašnjenja.
@biancasadri Here is a timelapse of my gray journey. I’m not afraid to show the ugly parts- this is not for the weak. Gray blending done by @Shanelle | Grey blending #grayhair #silverhairtransition #grayblending #silversisters #silverhair ♬ sonido original – deymarnina
https://www.tiktok.com/search?q=grey%20hair%20transition
Za kraj
Sljedeći put kad mi netko kaže da se dobro držim, neću se zahvaliti. Reći ću joj da i ona izgleda super za svoje godine, pa neka ona kod kuće, dok skida maskaru, razmišlja što sam time htjela reći. A broj svog doktora joj neću dati.