Divno je to kada ti o svetosti i odanosti pričaju ljudi koji su odavno prevarili, izvarali i izdali svoje, partnere, svoje roditelje, pa i djecu. Svi se kao nešto čude trenutnim događanjima. WOW! Slijepi kraj zdravih očiju!
Divno je to kada na pijedestal stavljaju moral, obitelj, mašu demografskim podacima, čitaju statistike, proklinju pobačaj, a davno su izdali obitelj i njene vrijednosti, pa onda kojim novčićem kupe trun ljubavi i zazivaju Boga. Divno je to kada te osuđuju, kada ti se izruguju oni koji su tri puta gori od tebe. Ne vide brvno u svom oku, ali iz tvog neuredna plasta, prepuna sijena, izvući će iglicu.
Tako je to. Samo smo ljudi, zvučim kao da opravdavam licemjerje, tračanje, zavist…
A sad, u lonac dodajte malo prave doze mržnje, morala i molitve… Ubacite malo komentara o svemu i svačemu, preko politike do lokalne „pevaljke“, pedera, lezbi, korupcije, uvijek upitnog uspjeha… Ta, uzmite samo Facebook ili pročitajte pokoji komentar na Indexu, Netu ili bilo gdje drugo…
Zaboga, koliko ogorčenih, nesretnih ljudi koji, kad malo bolje razmisliš. Kao da nemaju neki „svoj“ život. Bave se tuđim brigama, problemima, djecom, seksom, poslom, putovanjima i naravno, popuju bez kraja i konca. Valjda su te društvene mreže, blogovi, forumi, pa još i ako ne moraju biti potpisani pravim imenom i prezimenom, jedino mjesto gdje pomisle kako ih netko čuje ili sluša. Tu su važni, glasni i pravedni, skriveni krinkom izmišljena „nicka“… Zamisli, udružiti se na nekom forumu da nekog pljuješ!?
Žalosno. Toliko jala, ogorčenosti i grubosti… Možda im to pomaže zaboraviti vlastiti jad… Toliko uskličnika i naziva drugih bolesnicima, luđacima…
Moralisti su divni… Da. Jesu. Toliko puta su te popljuvali, izrekli toliko uvreda, a kada su u situaciji, koji put i goroj od tvoje, postoji opravdanje, razlog ili razlozi. Misle kako je malo kajanja dovoljno za ispraviti koju „krivu drinu“.
Divni su i oni koji tvrde kako su moderni. Kako imaju široke poglede na svijet, život, ljude i osjećaje. A onda, prvom prilikom kada se njihov liberalizam treba dokazati, shvate koliko su starog kova i koliko im moderno shvaćanje posla, stvari i života ne ide na ruku.
Zamislite, on bi htio uspješnu ženu, ono „pičku“ u visokim petama, strogu šeficu, menadžericu, direktoricu, ali bi istovremeno htio pralju, kuharicu i spremačicu koja će ga gledati kao malog Boga…
Vrijedi i obrnuto, naravno. Ona zamišlja kakvog mačo tipa koji će je konačno znati ukrotiti, nju tako divlju, pružiti joj čudesan, instagramski život, pa ga na kraju definira slabićem, ili „pičkicom“, ili univerzalno, nazivom da je obična kretenčina. Pa se ti sad snađi…
A zaboravljamo koliko je život jednostavan i koliko je zapravo kratak i koliko ga trošimo na nevažne stvari, na stvaranje slika, na scenarije i glumu, na postove okačene na društvenim mrežama gdje se samo zbrajaju lajkovi!
Znate, ako nisi sretan sam sa sobom, nema spasa. Nema tog lajka koji će bilo kome pomoći osjećati se bolje.
Ne postoji mačo muškarac telepatskih sposobnosti koji će znati napraviti princezu ili „drolju“, ovisno o potrebi. Ne postoji niti žena koja će shvaćati apsolutno sve „krize srednjih godina“. Ne postoji nitko tko će tolerirati ispade iz nečije teške, gorke, neshvaćene prošlosti koja se izvlači svakih 5 minuta, po potrebi, kao opravdanje ljubomore, jada, nemoći u pokušaju bijega od stvarnosti.
Živiš sad. Ne jučer. Ne sutra. Živiš sad, ovoga momenta.
Zato, manite se ćorava posla i mislite pozitivno… Skinite maske! I dodajte u jednadžbu i nepoznanicu nepredvidivosti života i zamislite što biste napravili da je vaše dijete dio kakve koruptivne hobotnice ili možda peder!? Što bi onda rekli?
Ne budite u kategoriji mrzitelj/molitelj! To je najgora kategorija!
