Ne diram bivše cure svojih prijatelja. Ne diram sadašnje cure svojih prijatelja. Ne diram buduće cure svojih prijatelja. U te tri rečenice može se sažeti moj ljubavni kredo, moj frajerski kodeks. I ni od jedne dosad nisam odstupio niti je prekršio. Premda, nije da nisam bio u iskušenju. Ima ih zgodnih da glava boli. Ali za mene ne vrijede racionalizacije tipa „pa nisu više zajedno, koga briga“. Jer znam, sigurno znam da tu nikad ne bude sve čisto. Zašto onda riskirati, žena ima ko salate. Bro's before hoe's, znate kako to ide. Cure dolaze i odlaze, a frendovi su uvijek tu. I malo ih ima pa si ne mogu dopustiti luksuz da ih gubim zbog pizdarija.
Iako, ja se ponašam drukčije od mnogih. S bivšima ne želim imati posla pa mi ne bi smetalo da tkogod od mojih bećara s njima prohoda. Iznimka su jedino one posljednje, kad još uvijek boli. Ili kad se još nadam nekom preokretu. Ali ako sam s djevojkom bio prije pet ili deset godina, s kojim bih pravom ikome uskratio sreću? Pa bila i desetominutna, svedena na puko gužvanje plahti. Hoćeš je ševiti? Samo izvoli, živciralo bi me jedino da budeš bolji od mene. A to sigurno neću čuti, ni od tebe ni od nje. Stoga mogu biti miran.
Uglavnom, mislim da prijateljstvo treba biti dvosmjerno pa nastojim ne biti sebičan. Ne služe prijatelji samo za to da mi pomažu i uskaču kad zatreba, stvar treba funkcionirati i obrnuto. Zašto onda ne bih žrtvovao malo vlastita ega? Lijepo je misliti da će me sve one zauvijek pamtiti i da će poslije mene živjeti u koroti – ali odavno sam svjestan da takvo što ne postoji. Dapače, pitanje je pamte li me uopće. Jer ja se nekima ni lica ne sjećam. Čemu onda posesivnost i ljubomora? „Dobaj dan, ja cam Tihomij, imam tetili godine i idem u vltić“, glatko bih se u tom slučaju mogao predstaviti.
A što kad se frend i ja upucavamo istoj curi? Eh, ovisi o tome imam li izgleda. Ako nemam, maknem se. Ali ako procijenim da je mala zainteresirana, ni traktorom me ne biste mogli odvući od nje. Ljubav je rat pa neka pobijedi bolji. A pobijeđeni neka se malo strpi. Dok ne prođe nekoliko godinica. Možda tada i on dođe na red.
Iako, ja se ponašam drukčije od mnogih. S bivšima ne želim imati posla pa mi ne bi smetalo da tkogod od mojih bećara s njima prohoda. Iznimka su jedino one posljednje, kad još uvijek boli. Ili kad se još nadam nekom preokretu. Ali ako sam s djevojkom bio prije pet ili deset godina, s kojim bih pravom ikome uskratio sreću? Pa bila i desetominutna, svedena na puko gužvanje plahti. Hoćeš je ševiti? Samo izvoli, živciralo bi me jedino da budeš bolji od mene. A to sigurno neću čuti, ni od tebe ni od nje. Stoga mogu biti miran.
Uglavnom, mislim da prijateljstvo treba biti dvosmjerno pa nastojim ne biti sebičan. Ne služe prijatelji samo za to da mi pomažu i uskaču kad zatreba, stvar treba funkcionirati i obrnuto. Zašto onda ne bih žrtvovao malo vlastita ega? Lijepo je misliti da će me sve one zauvijek pamtiti i da će poslije mene živjeti u koroti – ali odavno sam svjestan da takvo što ne postoji. Dapače, pitanje je pamte li me uopće. Jer ja se nekima ni lica ne sjećam. Čemu onda posesivnost i ljubomora? „Dobaj dan, ja cam Tihomij, imam tetili godine i idem u vltić“, glatko bih se u tom slučaju mogao predstaviti.
A što kad se frend i ja upucavamo istoj curi? Eh, ovisi o tome imam li izgleda. Ako nemam, maknem se. Ali ako procijenim da je mala zainteresirana, ni traktorom me ne biste mogli odvući od nje. Ljubav je rat pa neka pobijedi bolji. A pobijeđeni neka se malo strpi. Dok ne prođe nekoliko godinica. Možda tada i on dođe na red.
In this article:cure, dnevnik pipanja, frajerski kodeks, kolumna, prijatelji, prijateljstvo, seks, žene
You must be logged in to post a comment Login