Ščančaru se ponovno sudilo jer je Vrhovni sud prvu presudu ukinuo budući da nije bilo dovoljno utvrđeno koliko je optuženi bio ubrojiv u vrijeme zločina.
U ponovljenom postupku potvrđeno je da je Ščančar bio smanjeno uračunljiv, ali svjestan svog čina te da je ubojstvo i planirao. To je od početka tvrdilo tužiteljstvo, dok je obrana zastupala tezu da je riječ o ubojstvo na mah.
Ščančar je mladu djevojku doveo na groblje rekavši joj da joj želi pokazati čime se bavi, a potom ju je ugušio rukama i vezicama za tenisice te tijelo bacio u otvorenu raku na groblju u Cerju.
Na suđenju se branio tvrdeći da ga je sama djevojka natjerala na ubojstvo jer ga je izazivala, šaljući mu mobitelom fotografije sebe i prijateljice Ivane, Ščančarove djevojke. Ona je, pak, izjavila da je Anita koristila mobitel koji nije imao kameru za snimanje.
Godine optuženog, njegova dosadašnja neosuđivanost i priznanje zločina bile su olakotne okolnosti kod određivanja kazne.
Pri izricanju presude sudac Perica Rosandić je naglasio kako je optuženi hladna, beskrupulozna i sebična osoba koja nije pokazala nikakvo sažaljenje prema obitelji žrtve, nego je čak besramno došao i na misu zadušnicu djevojke koju je ubio.
(Hina)