Znamo svi da su prošla vrimena naših roditelja koji su na istom radnom mistu započeli radni vijek i završili ga. Toga nema više, zapravo moš bit sritan da danas doživiš penziju na nekom radnome mistu, ako te ne opali infarkt na istome. Tako sam ja nakon decenija rada šalteruše rekla bay-bay, čisto zbog sebe same, da ne završim u drvenoj pidžami (olitiga – drvenom kapsilu ) ili u podrumu neke ustanove na kojekakvim šarenim tabletama.
Nakon što sam napravila pauzu i došla sebi, reginerala mozak, dušu i tilo, dala sam se u potragu za novim poslom.
Ako idete na razgovor na posao u Vaše malo misto, znači u grad u kojem živite, razgovor ide: “Kako ti mater, otac, di ti je sestra, je l’ se udala, aaaa… ti se ono rastavila… A je ti muž dobar čovik, znam mu mater, krasna žena…” O poslu nećete ni pričat, životopis Vam ne triba, jer se baziraju na užu i širu familiju, je l’ ex-muž plaća alimentaciju, je l’ imaš novog jebača… Ako procjene da je privatan život dobar, posla ti nema, jer ti nije potriba radit.
Razgovor u državnoj službi je ipak malo na višoj razini. Dođeš na razgovor na termin, ali čekaš dok prođe marenda.
Sve je službeno, prođe se životopis, i onda bombardiranje s pitanjima na koja i oni sami ne znaju odgovor. Nakon tog bombardiranja, teta sa smješkom ti kaže: “Pratite naše mrežne stranice, bit će obavijest o rezultatima.” Ti se isto nasmiješ, digneš se s drvene stolice, pri tome zapneš s hulahopkama za tu istu istolicu i jebeš sve po spisku jer si upravo 50 kn iskidala. Naravno, rezultata nikad nema na mrežnim stranicama, jer na to radno misto već neko radi, ali eto mora bit natječaj reda radi.
Razgovor u „renomiranoj“ privatnoj firmi je ipak nešto što svatko triba doživiti, ali probat ću Vam dočarati. Odma, s vrata ti persiraju, nude ti kavu, čaj, sidaš na udobnu stolicu, nema straja da ćeš uništit hulahopke.
Titraju oko tebe, daju ti na važnosti, svi se smješkaju, pa se i ti smješkaš. Postavljaju svoje uvjete i nema pregovaranja, moraš biti zdrav ko dren, po mogućnosti da dice nemaš, da si neplodna ili s ugrađenom spiralom, da si samo predan i odan poslu, dostupan stalno. Sve to govore sa smiješkom, a tebi onaj smiješak na licu počne nestajati i prominiš mili pogled u očima prema dotičnome koji ti to sve govori. Toliko se izobličiš da im vidiš na faci da te se žele riješiti što prije.
Nakon par dana dobiješ mail u kojem ti piše da ti žele svu sriću u životu, ali da nisi odabran jer si prekvalificiran. Od šoka da si prekvalificiran ne znaš bi li iskida diplomu ili ti imponira ta konstatacija da razmišljaš i o daljnjem školovanju. Upravo su ti ukazali da imaš potencijala za još jednu diplomu koju će ti mater okačit poviše kauča, a tebi pomoć da budeš još više prekvalificiran.
I da se vratimo na početak sami, opet smo na početku, ide ponovno regeneracija mozga, duše i tila za neke nove razgovore s istim pitanjima.
Fala Vam!
Vaša Bepina
