U društvu se posljednjih godina događa promjena koju svi vide, ali malo tko želi izgovoriti naglas: muškarci sve rjeđe spontano prilaze ženama. Na poslu, u školi, u kafićima, teretanama, knjižnicama, tramvajima i fakultetskim hodnicima nestala je nekadašnja muška inicijativa.
Pogledi postoje, simpatije postoje, privlačnost postoji — ali prilaska nema.
Žene to primjećuju.
Muškarci to znaju.
Institucije šute.
Mediji se prave zbunjeni.
Umjesto ozbiljne analize, javnosti se servira površna priča da su muškarci postali slabi, nesigurni, ovisni o pornografiji, emotivno krhki i nesposobni podnijeti odbijanje. Feministički i pseudo-feministički krugovi često ponavljaju tu tezu kao mantru. No ta priča je intelektualno lijena i praktično netočna.
Muškarci su stoljećima bili odbijani, ismijavani, testirani i opet su prilazili.
Odbijanje nije ništa novo. Novo je to da su muškarci prvi put masovno stali, pogledali brojke, procijenili tržište i zaključili da se igra više ne isplati.
To nije slabost.
To je računica.
Muškarci su napravili ono što žene rade stoljećima
Godinama se od muškaraca očekivalo da ulažu u:
- prvi poziv
- prvi plan dejta
- prvi trošak
- prvi rizik
- prvu emocionalnu izloženost
A zauzvrat često dobiju:
- hladnoću
- ego testove
- izbjegavanje/ ghoustanje
- usporedbe
- rezervni status opcije
Muškarci su jednostavno počeli raditi ono što žene rade oduvijek: birati gdje im se ulaganje isplati.
Pseudo-feministi u društvu to opisuju: Kad žena digne kriterije, to se zove samopoštovanje. Kad muškarac digne kriterije, to se naziva krizom muškosti.
Žene žele lijepog muškarca, sa statusom i resursima, ali nude moderan kaos?
Velik broj žena i dalje želi muškarca koji:
- fizički izgleda sjajno i utrenirano
- plaća račune
- financijski je sposoban
- spreman na dugoročno vezivanje bez pitanja o prethodnim vezama
Istovremeno nude model ponašanja u kojem:
- ništa nije jasno
- sve je posebna situacija
- bivši partneri su i dalje prisutni u vezi
- pažnja se dijeli s društvenim mrežama
- granice se zovu kontrolom, a lojalnost je “zastarjeli koncept”
Drugim riječima: traži se tradicionalna korist uz modernu neodgovornost.
Muškarci to vide.
Ego ekonomija pažnje je uništila realnost
Društvene mreže su mnogim ženama dale iluziju beskonačnog tržišta. Žena prosječnog izgleda na dejting aplikaciji može dobiti desetke poruka, lajkova i komplimenata bez da ikada napusti stan.
U današnjem svijetu lijepa žena ne treba izlaziti iz svojeg kreveta, a da barem 10 penisa nije usmjereno prema njoj, kao balističke rakete u oružanom sukobu. Problem je što digitalna pažnja nije isto što i stvarna vrijednost na tržištu odnosa.
Lajk nije naklonost.
DM nije predanost.
Story reakcija nije emotivna veza.
Mnoge žene godinama žive u „vlastitom mjehuriću pažnje“ i tek kasnije otkrivaju da virtualni interes nije isto što i muškarac koji želi graditi život.
Muškarci su umorni od testova
Moderni dejting za mnoge muškarce izgleda kao niz psiholoških zamki:
- odgovori prebrzo = očajan
- odgovori sporo = nezainteresiran
- previše pristojan = dosadan
- previše direktan = red flag
- pokaže emociju = slab
- ne pokaže emociju = hladan
Mnogi su zaključili da je lakše voditi firmu nego razgovor s ženskom osobom o vezi, a koja ne zna što želi, niti je spremna na kompromise.
Žene su precijenile svoju pregovaračku poziciju
Godinama se živjelo pod pretpostavkom da će muškarci uvijek inicirati i uvijek spuštati kriterije zbog pristupa ženskoj pažnji. To više ne vrijedi.
Sve više muškaraca bira:
- mir umjesto drame
- novac umjesto impresije
- trening umjesto natezanja
- prijatelje umjesto emocionalnih igara
- slobodu umjesto nejasnih odnosa
Kad muškarac shvati da mu je život bolji bez stalne potrage za ženama, tržište gubi potražnju.
“Gdje su nestali dobri muškarci?”
To je pitanje koje se sve češće čuje. Odgovor je neugodan: nisu nestali. Povukli su se.
Dobri muškarci često ne žele biti:
- bankomat
- terapeut bez plaće
- rezerva dok se čeka bolja opcija
- publika za ego
- projekt za preodgoj
Zato su otišli s aplikacija, prestali prilaziti i fokusirali se na vlastiti život.
Institucije ne žele priznati problem
Ni ideološki krugovi ni mnoge institucije ne žele ozbiljno otvoriti temu. Zašto? Jer bi morali priznati da model odnosa u kojem je muška pažnja automatska i neograničena više ne funkcionira, a mnogi su na tom modelu izgradili karijere, aktivizam i medijski utjecaj.
Ako muškarci masovno prestanu prilaziti:
- manje spontanih veza
- više usamljenosti
- kasniji brakovi
- manje djece
- više ogorčenosti među spolovima
- rast emocionalne izolacije
I najvažnije: mnoge žene će tek kasnije u svojem životu shvatiti da pažnja nije isto što i stvarna opcije dugoročne veze.
Najveći šok za žene tek slijedi
Dio žena, potaknuti društvenim okruženjem, još uvijek vjeruje da je vrijeme uvijek na njihovoj strani i da će kvalitetni muškarci čekati dok one odluče što žele.
Neće.
Kvalitetni muškarci također stare, razvijaju standarde, grade karijere i postaju selektivni. Mladi muškarac koji je s 25 godina jurio svaku priliku, ako je uspješan sa 45 godina ne juri nikoga, on je predmet poželjnosti.
To je trenutak kada mnoge žene prvi put osjete tržište bez privilegije vlastite mladosti.
Muškarci više ne pristupaju ženama ne zato što su slabi, nego zato što su prestali pristajati na loš omjer uloženog i dobivenog. Kad je rizik visok, poštovanje nisko, pravila nejasna, a mir dostupan — racionalan čovjek se povlači.
Pitanje nije zašto muškarci više ne prilaze. Pitanje je zašto žene misle da će zauvijek moći samo čekati da netko drugi napravi prvi korak.
Autor Obscura Amoris