Biti nekome mama ili tata znači biti podrška, sigurno mjesto, ponekad i negativac u priči, ali najčešće cijeli njegov svemir. Uz ljubav, zagrljaje i lijepe trenutke, roditeljstvo traži mnogo vremena, energije i organizacije. A kada sva odgovornost ostane na jednoj osobi, nema podjele odluka, nepredviđenih situacija ni troškova. Svakodnevica tada postaje znatno zahtjevnija.
Kada dijete ujutro dobije temperaturu, netko mora ostati kod kuće s njim. Vi.
Kada se roditeljski sastanak poklopi s treningom ili predstavom, netko mora stići na obje strane grada. Vi.
Kada se radni dan neočekivano produži, treba pronaći osobu koja može preuzeti dijete na tih nekoliko sati. Pogađate, opet vi.
U mnogim obiteljima takve se situacije rješavaju dogovorom i jednostavnim pozivom ili porukom: „Možeš li danas pliz ti?” U jednoroditeljskoj obitelji to se pitanje često nema kome postaviti. Postoji samo jedan raspored, jedan prihod i jedna osoba koja mora pronaći rješenje, čak i onda kada je umorna, bolesna ili 24 sata u danu jednostavno nisu dovoljna.
Aktivnosti, računi i razgovori prije spavanja moraju stati u raspored jedne osobe
U Hrvatskoj danas živi više od 218 tisuća jednoroditeljskih obitelji, a iza te brojke nalaze se vrlo različite životne okolnosti. Neki roditelji samostalno brinu o djeci od njihova rođenja, neki nakon razvoda ili smrti partnera, dok u drugim obiteljima drugi roditelj iz različitih razloga nije prisutan u djetetovu životu. Evo što kaže istraživanje provedeno 2026. godine na uzorku od 197 jednoroditeljskih i 257 dvoroditeljskih obitelji:
- 72% roditelja iz jednoroditeljskih obitelji često nema dovoljno vremena za sebe i vlastite interese.
- 75% teško usklađuje svakodnevne potrebe
- 22% vrlo je nezadovoljno količinom vremena koju provodi u zajedničkim aktivnostima s djecom
U tome se krije jedan od najvećih paradoksa samohranog roditeljstva. Roditelj želi više vremena provoditi s djetetom, ali upravo briga za njegovu sigurnost i potrebe često znači više rada, pažljivije planiranje i preuzimanje svih obveza koje bi se u drugim okolnostima mogle podijeliti. U jednoroditeljskoj obitelji često nema osobe koja će preuzeti barem dio toga tereta.
Što kad roditelj nema pravo na loš dan?
Kada u istom tjednu stignu uplatnica za školski izlet jednog djeteta, poruka trenera o članarini za drugo i podsjetnik da u subotu idu na rođendan, pitanje više nije što je potrebno, nego što još neko vrijeme može čekati. Trećina ispitanih roditelja iz jednoroditeljskih obitelji svoju je financijsku situaciju procijenila kao vrlo lošu ili prilično lošu i nestabilnu. Među roditeljima čijoj su djeci potrebne dodatne instrukcije ili tečajevi, samo šest posto može ih platiti bez poteškoća.
Tko preuzima kad vi više ne možete?
Nema bolovanja od roditeljske uloge ni osobe kojoj se sve može prepustiti na nekoliko sati. Čak i kada postoji pomoć baka, djedova, prijatelja ili šire obitelji, roditelj i dalje ostaje osoba na kojoj su konačne odluke i najveći dio odgovornosti.
A gdje u svemu tome ostaje vrijeme za samog roditelja? Najčešće tek kada dijete zaspi, suđe je oprano, torbe su spremne, a računi riješeni. Ponekad traje pola sata, a ponekad završi prije nego što je zapravo počelo. Zašto samo divljenje njihovoj snazi nije dovoljno, pojasnila je Tea Bašić, magistra komunikologije, edukantica psihoterapije, suradnica portala SHE.hr i autorica knjige „Daj da ti nacrtam“:
„Samostalnim roditeljima često govorimo koliko su snažni, hrabri i nevjerojatni. I to je istina, ali važno je razumjeti da ta snaga često ne proizlazi iz izbora, nego iz nužnosti. Oni uspijevaju jer moraju: dijete treba ručak, prijevoz, pomoć oko zadaće i osjećaj sigurnosti, bez obzira na to koliko je roditelj umoran.
Zato im možda ne treba još jedno divljenje njihovoj snazi ni rečenica poput: ‘Ja to nikad ne bih mogla.’ Treba im razumijevanje i konkretna podrška koja će im omogućiti da si olakšaju svakodnevni život, brigu o djetetu i sve obveze koje nose. Ako im već okolnosti ne daju mnogo izbora, možemo im barem dati prostor da neke stvari naprave drugačije, da prihvate pomoć, nešto prepuste drugome, odaberu lakše rješenje ili jednostavno kažu: ‘Danas ne mogu.’ Bez osjećaja da će ih zbog toga netko osuđivati ili smatrati manje sposobnima.”
Narančasta ribica: Za tebe sitno, za njih bitno
Podrška zato ne mora biti velika da bi napravila stvarnu razliku. Nekada znači nekoliko sati vremena, prijevoz na trening, plaćene instrukcije, razgovor sa stručnom osobom ili iskustvo koje dijete inače ne bi moglo doživjeti ili si obitelj možda sama ne bi mogla priuštiti.
Upravo na toj ideji, da roditeljima nije dovoljna deklarativna podrška, nego im je potrebna konkretna pomoć, temelji se „Narančasta ribica“, program podrške jednoroditeljskim obiteljima koji je pokrenuo Studenac. Započeo je 2024. godine organizacijom besplatnog ljetovanja u suradnji s Udrugom LET, a godinu iza prerastao u platformu koja djeci omogućuje besplatne instrukcije i sportske programe, bezbrižniji povratak u školu, blagdanske poklone i posebna iskustva, dok su roditeljima i djeci dostupni psihološko savjetovanje i provjereni stručni sadržaji. Od 2026. godine program se provodi i pod pokroviteljstvom resornog ministarstva.
Kako takva podrška izgleda kada iz brojki prijeđe u stvaran život, pokazuje i video s ljetovanja djece uključene u program Narančasta ribica.
I mi možemo biti dio ove priče
Od 9. rujna do 18. studenog dovoljno je u Studencu odabrati proizvod označen Narančastom ribicom. Pet posto prihoda od prodaje tih proizvoda Studenac će uložiti u aktivnosti i posebna iskustva za djecu iz jednoroditeljskih obitelji, a korisnici aplikacije Moj Studenac pritom ostvaruju duple loyalty bodove.
Za nas je to jedna mala odluka pri kupnji. Za jedno dijete može značiti priliku da ovaj put ne ostane po strani, nego s veseljem kaže: „I ja idem!”