Umjetna inteligencija se uvukla u naše živote polako, kao da teče prirodnim putem. Nije bilo velikog upozorenja niti pravila. To me podsjetilo i na nastanak društvenih mreža te interneta koji danas svi poznajemo. Svi mi koji smo odrasli na ulici dok se nije smračilo i bez interneta, znamo kako je postupno digitalni svijet ušao u naša kućanstva. Od velikih kompjutora, internetske veze pa do razvoja društvenih mreža. Upravo tako se postepeno i polako umjetna inteligencija isto uvukla, i to prilično duboko, u digitalni svijet.
Još smo nedavno mogli dobro raspoznati što je AI fotografija i video, a što stvarnost. Čak i mi koji se bavimo digitalnim marketingom, društvenim mrežama, ponekad zaista povjerujemo nekoj fotografiji ili videu. Sjetimo se samo pape u bijeloj puf jakni!
Internet je eksplodirao! Dijelili smo, komentirali, divili se „modnom izdanju“ i tek nakon nekog vremena shvatili da gledamo nešto što nikada nije postojalo. Nije bila fotografija. Nije bila stvarnost. Bila je proizvod umjetne inteligencije. I to je bio trenutak kada je granica između stvarnog i umjetno stvorenog prvi put ozbiljno popustila. To je bio trenutak kada smo shvatili da fotografija više nije dokaz.
Razvoj umjetne inteligencije je brži nego bilo što drugo
Danas imamo alate koji u nekoliko sekundi mogu stvoriti realistične fotografije, videozapise i glasove ljudi koji to nikada nisu rekli niti učinili. Tako smo svjedočili deepfake videima javnih osoba, lažne izjave političara, izmišljene intervjue, pa čak i „dokaze“ koji djeluju uvjerljivije od stvarnosti.
Imamo i vrlo ozbiljnu situacije poput Groka. Kako piše Jutarnji list: „Ovisno o izvoru, pornografija čini između 4 i 30% ukupnog prometa na internetu, pa nikoga ne bi trebalo iznenaditi što i modeli umjetne inteligencije (AI), koji se sami treniraju na onome što vide na mreži, postaju opsjednuti pornografijom.
A pogotovo nikoga ne bi trebalo šokirati što je – uvjetno rečeno – najperverzniji u toj raboti AI alat kojim upravlja čovjek bez posebno razrađenih granica u bilo čemu – Elon Musk.
Naime, njegov AI chatbot Grok bez ikakve zadrške stvarao je i potom objavljivao milijune i milijune seksualiziranih fotografija žena i djece na X-u i Grokovoj aplikaciji, prema podacima koje su sakupili New York Times (NYT) i organizacija za suzbijanje online mržnje Center for Countering Digital Hate (CCDH).“
Je li problem u društvu ili tehnologiji?
Možda sam problem nije u tehnologiji, već u društvu jer smo u AI val ušli potpuno nespremni. Možemo se vratiti na primjer iz početka teksta – društvene mreže su nastajale godinama, razni dodaci su se nadograđivali da bi ih danas imali kakve jesu. No to ne znači da će ostati takve. Svako toliko dolazi novi upgrade na koji se ljudi navikavaju, a Meta često ima i testne skupine određenih noviteta kako bi vidjeli koliko korisnici prihvaćaju ili ne prihvaćaju novitete. Kada govorimo o umjetnoj inteligencije, to se nije dogodilo.
Nemamo osnovnu pismenost o umjetnoj inteligenciji. Nemamo naviku stati i zapitati se tko je to napravio, zašto i s kojim ciljem. Nemamo naviku propitkivati videa i fotografije, tekstove, intervjue, pa čak i pornografiju – jer je do sada sve to bilo vjerodostojno. Video i fotografija su bili video i fotografija koji su prikazivali činjenicu i istinitost.
Umjetna inteligencija je prva tehnologija koja je srušila sve što smo do sada o digitalnom svijetu naučili. Danas ono što izgleda stvarno više nije nužno istina, a ono što zvuči uvjerljivo može biti potpuno izmišljeno. Granica privatnosti dodatno se briše, a odgovornost se često prebacuje na korisnika: „Pa trebao si znati“.
Kako znati ako nikada nismo naučili?
Danas je prijeko potrebno više nego ikada razvijati kritičko razmišljanje i digitalnu pismenost. Recimo, UK Parlamet je najavio da aktivno razmatraju i planiraju promjenu školskog kurikuluma kako bi se učenici opremili znanjem o digitalnoj pismenosti, medijskoj pismenosti te osnovama umjetne inteligencije i kritičkog razmišljanja o online sadržaju. Ove promjene nisu samo puki prijedlozi, već su dio službenih preporuka i najava koje dolaze iz vlade i nezavisnih pregleda kurikuluma.
To je ono što bi svaka država trebala početi uvoditi u školstvo. AI trebamo razumjeti, a ne bojati je se. Trebamo znati što je umjetno stvoreno, što je stvarno, a što nam se pokušava prodati kao istina.
Edukacija je osobna odgovornost
Edukacija više nije luksuz niti nešto što ‘netko drugi’ treba znati. To je osobna odgovornost. Odvajanje vremena da naučimo kako AI funkcionira, gdje su mu granice i kako ga prepoznati u svakodnevnom sadržaju postaje osnovna vještina, baš kao što je to nekad bilo učenje korištenja interneta ili društvenih mreža.
Upravo zato vrijedi obratiti pažnju na inicijative koje nude besplatnu edukaciju i konkretno znanje, poput programa dostupnih na stranici Hrvatskog Telekoma. Više se ne postavlja pitanje hoće li AI biti dio naših života – to je očigledno. Ona je već tu i ne ide nigdje. Ono što ostaje kao veliko pitanje jest kako će se koristiti? Svjesno? Moralno? Hoćemo li samo pasivno konzumirati sadržaj ili ćemo ga i mi krenuti kreirati?
Pitanja na koja još uvijek nemamo odgovor je svakim danom sve više, baš kako i AI sve više i brže raste. Upravo zato ovo postaje goruća tema koju više ne možemo ignorirati, baš kao niti edukaciju o umjetnoj inteligenciji.