Posvađali ste se s partnerom i ne znate pretjerujete li. Brine vas razgovor na poslu, ali ne želite priznati koliko ste nesigurni. Umjesto da nazovete prijateljicu, otvarate chatbot i pišete što se dogodilo. Odgovor stiže odmah. Ne morate čekati, bojati se da ćete nekoga opteretiti ni tražiti prave riječi.
Takva upotreba umjetne inteligencije otvara pitanje koje nije samo tehnološko: što tražimo kada osobne probleme počnemo povjeravati sustavu koji može odgovarati empatičnim jezikom, ali nije čovjek?
Žene češće traže savjete o mentalnom zdravlju
Istraživanje “Percepcija umjetne inteligencije u RH 2026.” pokazuje da je 32,3 posto žena koje koriste ili su isprobale AI alate navelo da ih je koristilo za savjetovanje o mentalnom zdravlju. Među muškarcima je to navelo 20,6 posto, što je razlika od 11,7 postotnih bodova. Sličan jaz postoji i kod medicinskih savjeta (72 posto žena prema 60 posto muškaraca) te savjeta o prehrani, vježbanju i zdravijem životu (65 prema 49,5 posto).
Rezultate komentira prof. dr. sc. Robert Kopal, član znanstvenog tima istraživanja. “To je, po mojoj procjeni, najzanimljiviji nalaz za temu sa ženama u fokusu: najveće razlike u načinu korištenja AI-ja između žena i muškaraca koncentrirane su upravo u području zdravlja i zdravijeg života”, kaže.
Istraživanje su organizirali SeaCras i Sveučilište Algebra Bernays, a provela ga je agencija Prizma CPI. Obuhvatilo je 2452 punoljetne osobe. Nacionalno reprezentativni dio proveden je na 1450 ispitanika metodom osobnih intervjua u kućanstvima, dok je dodatnih 1002 sudionika obuhvaćeno internetskim panelom, čiji su rezultati ponderirani prema reprezentativnom uzorku i demografskim obilježjima populacije.
Postoci se odnose na žene i muškarce koji koriste ili su isprobali AI alate, a ne na cjelokupnu hrvatsku populaciju. Kopal upozorava da ih treba čitati precizno.
“Kod emocionalne podrške treba biti precizan. Pitali smo o savjetima za mentalno zdravlje, ne o emocionalnom partnerstvu ili zamjeni međuljudskih odnosa. Tih 27 posto znači više od četvrtine ispitanika s iskustvom korištenja AI-ja. Ne znači da četvrtina stanovništva ima AI terapeuta. Jednako tako, 67 posto za medicinske savjete ne znači da dvije trećine građana zamjenjuje liječnika AI-jem. Mjerili smo prijavljeno korištenje za određenu svrhu, ne prihvaćanje savjeta, učestalost takvog korištenja ili njegove posljedice. Razlika između traženja informacije i postupanja prema savjetu ovdje je presudna. Što su posljedice odluke ozbiljnije, to je važnije znati što odgovor AI-ja može, a što ne može opravdati”, kaže prof. dr. sc. Robert Kopal.
Ni međunarodna istraživanja ne daju jednoznačan odgovor na pitanje postoje li razlike među spolovima u korištenju chatbotova za emocionalnu podršku. Belgijsko istraživanje korisnika takvih alata obuhvatilo je većinom žene, no riječ je o uzorku ljudi koji su ih već koristili za podršku mentalnom zdravlju, a ne o reprezentativnom uzorku stanovništva. Belgijski autori navode i američku studiju u kojoj su korisnici češće bili mlađi i muškarci. Hrvatski podaci tako donose domaću perspektivu u raspravu koja zasad nema konačan odgovor.
Uvijek dostupan sugovornik
Zašto bi se netko za osobni problem obratio chatbotu, a ne prijateljici, partneru ili psihologu? Dio odgovora leži u dostupnosti. AI ne mora imati slobodan termin, ne treba ga nazvati i nije potrebno unaprijed odlučiti koliko ćemo mu toga ispričati.
Psihologinja A. Bogdan, predsjednica Hrvatske psihološke komore, kaže da su anonimnost, neutralnost, osjećaj sigurnosti i laka dostupnost glavni razlozi. “Razgovor s chatbotom o nekom životnom problemu može biti jednostavniji jer chatbot odgovara samo na pitanja vezana za navedeni problem”, objašnjava.
U razgovoru s prijateljicom čut ćemo i njezina iskustva, možda i nešto što nam se u tom trenutku ne sviđa. “Chatbot ostaje fokusiran na nas i naše viđenje problema i daje vrlo često odgovore koji nam odgovaraju, ima tendenciju zadovoljiti naše potrebe i hvaliti naša rješenja”, upozorava A. Bogdan. Upravo je u tome dio privlačnosti, ali i mogući rizik: korisnik dobiva odgovor usmjeren na svoju priču, no to ne znači da je dobio cjelovitu sliku situacije.
Belgijsko istraživanje objavljeno u časopisu JMIR Mental Health, provedeno na 349 ljudi koji chatbotove već koriste za podršku mentalnom zdravlju, potvrđuje sličnu sliku. U općoj skupini najčešći razlog bila je stalna dostupnost (70,3 posto), zatim osjećaj podrške (51,8 posto), a 38 posto ispitanika reklo je da im je lakše razgovarati s chatbotom nego sa stvarnom osobom.
A. Bogdan privlačnost chatbota tumači i načinom na koji žene grade bliskost. Prema njezinu tumačenju, žene su više od muškaraca sklone razgovarati o svojim problemima i tako grade odnos i bliskost. Razgovor s chatbotom zadovoljava tu potrebu: daje im osjećaj da u problemu nisu same te im pomaže da razjasne osjećaje i situaciju sagledaju iz druge perspektive. Ranije bi, kaže, vjerojatno nazvale prijateljicu, sestru ili mamu, a danas prvi razgovor o problemu mogu voditi s chatbotom. Neki mu se obrate iz znatiželje, dobiju prvu informaciju ili podršku, a zatim se okrenu ljudima kojima vjeruju.
Razgovor s chatbotom može teći usporedno s terapijom
Više od tri četvrtine ispitanika iz belgijske opće skupine istog istraživanja bilo je ili jest uključeno u psihološki tretman. Većina terapeutu nije rekla da razgovara s chatbotom: tako je odgovorilo 64 posto onih koji su trenutačno u terapiji i 88,4 posto onih koji su ranije bili u terapiji.
S druge strane, anketa Američkog psihološkog udruženja (APA) među više od 1200 licenciranih psihologa pokazala je da je 77 posto njih razgovaralo s pacijentima koji su koristili AI za postavljanje dijagnoze, emocionalnu podršku ili razgovor.
Zašto o tome ne govore stručnjacima? Andreja Bogdan smatra da to ne mora biti namjerno skrivanje. “Vjerujem da to nije zbog potrebe za skrivanjem te činjenice”, kaže. “Većina terapeuta u prvom kontaktu provjerava je li osoba do sada već tražila pomoć nekog drugog stručnjaka ili bila kod psihijatra ili psihologa, a u današnje vrijeme očito je korisno pitati i to je li osoba tražila savjet od chatbota i kakvo iskustvo ima s time. Ako ih ne pitamo, vjerojatno se to ne sjete sami reći.”
Psihologinja podsjeća i na širi kontekst. “Ne smijemo zaboraviti da stručna podrška nije svima jednako dostupna i da u našem društvu još uvijek postoji stigmatizacija onih koji pomoć zbog psihičkih problema traže od psihijatara i psihologa i da chatbot može nadomjestiti te nedostatke.”
Chatbot ima i praktičnu prednost, kaže A. Bogdan: terapeut ne vidi klijenta svaki dan, a chatbot ga svakodnevno podsjeća na dogovorene savjete. Prema njezinim riječima, “ta učestalost i dosljednost daje pozitivne rezultate i doprinosi terapijskim ciljevima”. Tome odgovara i anketa APA-e: 34 posto psihologa kaže da imaju pacijente koji AI koriste za samodisciplinu, afirmacije ili podsjetnike.
Što nedostaje razgovoru s chatbotom?
Chatbot može odgovoriti umirujućom rečenicom, postaviti dodatno pitanje ili ponuditi nekoliko rješenja. No sposobnost generiranja odgovora ne znači da chatbot razumije kao čovjek.
“Chatbotovi ne doživljavaju emocije nego prepoznaju statističke obrasce i na temelju njih daju odgovor, a temelj terapije je stvaranje odnosa koji se može izgraditi samo između ljudi. Zbog toga razgovor s chatbotom ne može biti alternativa stručnoj podršci i liječenju, ali može biti solidan pomoćni alat terapeutima i korisnicima u digitalnom okruženju u kojem živimo. Kako njihovu upotrebu ne možemo izbjeći, nužne su informacije o provjerenim platformama kao što je primjerice pomozi.hr“, ističe A. Bogdan.
Istraživanje Klinike za psihijatriju Vrapče i kolega iz Sarajeva obuhvatilo je 89 ambulantnih pacijenata koji su sudjelovali (od 121 pozvanog), među njima 61 posto žena; sažetak je objavljen u časopisu European Psychiatry 2026. Podaci su prikupljeni u listopadu 2023. Prosječno zadovoljstvo psihijatrima bilo je 4,67 od 5, farmaceutima 3,94, a ChatGPT-jem 3,66. Kao glavnu prednost chatbota pacijenti su naveli dostupnost i trenutačne odgovore, a među spolovima autori nisu utvrdili statistički značajnu razliku. Zaključili su da pacijentima, uz odgovore, trebaju podrška, empatija i stvaran odnos.
Mogućnosti AI-ja ipak se razvijaju. Studija objavljena u ožujku 2026. u časopisu Nature Medicine ispitala je namjenski razvijen sustav koji općem jezičnom modelu dodaje sloj kliničkog zaključivanja za psihoterapijske razgovore. U procjenama transkripata sustav je dobio bolje ocjene od samostalnih modela i ljudskih kliničara prema kriterijima kvalitete kognitivno-bihevioralne terapije, a veća izloženost kliničkom sloju bila je povezana s višom stopom oporavka. Rezultate treba tumačiti oprezno: ocjena transkripta ne dokazuje da je AI bolji psihoterapeut od čovjeka, a autori su povezani s tvrtkom koja je sustav razvila. Takav se namjenski sustav razlikuje od općeg chatbota koji korisnici sami otvaraju.
Kada podrška postaje problem?
Anketa APA-e pokazuje da psiholozi uočavaju i moguće rizike. Njih 36 posto navelo je da su primijetili kako pacijenti razvijaju određenu razinu ovisnosti o chatbotu, a 15 posto primijetilo je iskrivljeno razmišljanje ili deluzije povezane s chatbotom. Gotovo svi (97 posto) smatraju da chatbotovi mogu nenamjerno pojačati negativna ponašanja ili deluzije, a 93 posto da bi korištenje AI-ja kao društva moglo negativno utjecati na društvenu uključenost. Riječ je o opažanjima i procjenama psihologa, a ne dokazu da chatbotovi u svakom takvom slučaju uzrokuju posljedice.
Vratimo se svađi s partnerom. Chatbot raspolaže samo informacijama koje mu korisnica napiše. Ne poznaje cijelu situaciju i može ponuditi uvjerljiv, ali nepotpun ili pogrešan odgovor. Sylvie Bernaerts, autorica belgijskog istraživanja, smatra da bi chatbotovi namijenjeni mentalnom zdravlju trebali izbjegavati pretjerano slaganje s korisnikom. U njezinoj studiji 11 posto ispitanika iz opće skupine navelo je negativno iskustvo, među ostalim osjećaj da ih chatbot nije razumio ili da im se previše ulizuje. U svađi s partnerom takvo potvrđivanje može učvrstiti prvu pretpostavku, a da druga tumačenja uopće ne dođu na red.
Tu su i pitanja privatnosti. Ljudi chatbotovima mogu upisivati podatke o zdravlju, obitelji ili poslu, a 94 posto psihologa u anketi APA-e ne vjeruje da tehnološke tvrtke štite privatne podatke pacijenata o mentalnom zdravlju.
A. Bogdan upozorava i da chatbot ne može procijeniti ozbiljnost kliničkog stanja ni prepoznati simptome pogoršanja. Zbog toga postoji rizik da ranjiva osoba odgađa obraćanje stručnjaku. “Chatbotovi ne mogu zamijeniti kontakt sa stručnjakom. U kliničkom kontekstu mogu biti pomoć u terapiji, primjerice za praćenje stanja klijenata, ali nikako ne mogu biti zamjena za terapiju”, ističe A. Bogdan te dodaje da Hrvatska psihološka komora, kojoj je predsjednica, izrađuje smjernice za upotrebu AI alata u profesionalnom okruženju psihologa. Smjernice naglašavaju potrebu za opreznom i odgovornom primjenom umjetne inteligencije u području mentalnog zdravlja, uz kontinuiran nadzor i uključivanje stručnjaka u razvoj takvih sustava.
AI može biti početak razgovora, ali nije odnos
Dakle, hrvatski podaci pokazuju da veći udio žena nego muškaraca među onima koji koriste ili su isprobali AI navodi da ga je koristio za savjetovanje o mentalnom zdravlju. Slične razlike pojavljuju se i kod medicinskih savjeta te savjeta o prehrani, vježbanju i zdravijem životu. Istraživanje, međutim, ne otkriva koliko se često takvi razgovori vode, jesu li savjeti prihvaćeni ni kako utječu na odluke i dobrobit korisnika.
Zato iz ovih brojki ne možemo zaključiti da žene zamjenjuju psihologe AI-jem, ali ni zanemariti činjenicu da chatbotovi postaju jedno od mjesta na kojima ljudi traže informacije i podršku. Mogu pomoći da netko počne razjašnjavati problem, pronađe riječi za ono što osjeća ili pripremi pitanja za razgovor s bliskom osobom ili stručnjakom. No uvjerljiv, empatičan odgovor ne zamjenjuje procjenu kliničkog stanja, a osjećaj da nas je sustav razumio ne znači da poznaje cijelu situaciju.
Stoga pitanje nije samo je li AI dobar ili loš za mentalno zdravlje, već što od njega možemo očekivati, koje su mu granice i kako spriječiti da razgovor s chatbotom postane prepreka traženju ljudske podrške kada je ona potrebna. AI može biti početak razgovora o onome što nas muči. Ne može zamijeniti odnos u kojem nas netko poznaje, prepoznaje promjene u našem stanju i može preuzeti odgovornost za stručnu pomoć.
Izradu i objavljivanje serijala tekstova pod naslovom Kako se žene snalaze u digitalnoj ekonomiji: algoritmi ih više targetiraju a poslovi brže nestaju, autorice Tanje Ivančić Belošević, financijski je podržala Agencija za medije kroz projekt Poticanja novinarske izvrsnosti za 2026. godinu.