Senka je jedna od mojih najbližih prijateljica. I jedna od onih s kojom uživam u druženjima u kuhinji, bilo da spremamo slatko ili slano, već isprobana jela ili pokušavamo nešto sasvim novo. Prije 3-4 godine, taman negdje u ovo doba, na red su došli i paprenjaci. Senka je bila zapela za njih… Baš ju je žuljalo da ih radimo. Mirisi zime, cimeta, meda, klinčića, oraščića, Božića… ah, i sad duboko uzdahnem s osmijehom na licu.
Prvi paprenjak koji sam u životu pojela je bio poznati „starogrojski paprenjok“ u Starom Gradu na Hvaru. Ima tome dobrih 15 godina. Bili su divni, karakterističnih oblika (srce, leptir, kokoš itd…), ukrašeni šećernom glazurom i vrlo ukusni. Ali mi je nešto nedostajalo. Papar. I mislila sam se čemu ime paprenjak kad papra nigdje? Objašnjenje je naravno stiglo. Mirodije koje paprenjaci sadrže: oraščić, cimet i klinčić su se do sredine 20. stoljeća nazivali jednim imenom „papor“. Pa, eto otkud i naziv „paprenjok“.
Međutim, moja malenkost radi one druge. One koje August Šenoa spominje u „Zlatarevu zlatu“. Dakle, one s paprom. One koji danas predstavljaju jedan od najpoznatijih suvenira naše zemlje i s kojima se s ponosom možete pohvaliti bilo kome.
Griješim li ako kažem da su paprenjaci možda jedan od najintrigantnijih poznatih kolačića koji se rade doma? Jer oni su ipak WOW! Toliko je recepata na internetu, toliko je sitnica u postupku o kojima vam nitko ne govori – svi ponešto zadrže za sebe. S jedne strane zbilja razumijem, a s druge strane, to jako oteža život. Ako daješ recept na javno, onda ga daj! U suprotnom ga je bolje niti ne objavljivati!
Prvi paprenjaci koje smo Senka i ja radile su bili ajme! Mislim… ukusni da, ali smo se strašno iskilavile dok smo ih napravile. Onda drugi pokušaj, druga receptura. Malo bolje, ali i dalje ajme! Samo što smo sad već imale jedno iskustvo iza sebe pa smo mozgale. E već treći su bili bolji. Mislim da smo te tri ture napravili u tri dana. Toliko smo se bile zainatile. Moja majka kupila kalupe na Dolcu i dopremila nam ih. Mi oduševljene kalupima! Kao ići će to bez problema. Jaaaaaoooooo…. Smijale smo se do suza, psovale, čudile se, opet se smijale, pokušavale hladno, toplo, s brašnom, s uljem… nema što nismo! Nisu niti malo jednostavni za rad, ali su jednostavniji kada znate sve cake. Ali ipak probajte. Odvojite jedan dan samo za njih. Radite ih u društvu s dragom osobom i maksimalno uživajte u procesu! Bar moja Senka i ja i dan danas tako radimo.
Sastojci – mi smo mijenjale i radile onako kako je nama više odgovaralo.
Drveni, ručno rađeni kalupi su fenomenalni! I muka živa za rad dok ne shvatiš kako.
Arome su zbilja subjektivna stvar. Nama dvjema cimeta i klinčića nikad dosta! Tako da ću se tu zadržati u granicama normale, a vi sebi dozirajte koliko čega želite i volite.
SASTOJCI:
- 500g integralnog brašna
- 500g pšeničnog brašna
- 250g smeđeg šećera
- 20g vanilin šećera
- 250g meda
- 125g masti
- 125g maslaca
- 2 jaja
- 450g mljevenih oraha
- 2 žličice cimeta
- 2 žličice klinčića
- 2 žličice oraščića
- 1 žličica papra
- malo soli
POSTUPAK:
Neka sastojci budu sobne temperature. Mast, maslac i šećere pjenasto umiksati. Potom dodavati jedno po jedno jaje dok se potpuno ne sjedine s masom. Nakon toga dodati med, ponovo miksati do jednolične mase. Na kraju dodati arome i orahe te postupno dodavati brašno. Kad se počne formirati i postane preteško za mikser, tijesto istresti na pobrašnjenu podlogu i nastaviti mijesiti rukama.
Formirano tijesto podijeliti ga na 5 jednakih dijelova, napraviti male „ciglice“, zamotati ih u plastičnu foliju i staviti u frižider da se stisnu i ohlade. Po mogućnosti ne jednu na drugu.
Jednu po jednu ciglicu vaditi iz frižidera, između dvije plastične folije razvaljati na debljinu od 3-4mm, drvene kalupe utiskivati u tijesto, dugim oštrim nožem rezati jedan po jedan paprenjak i stavljati na papir za pečenje.
Pećnicu zagrijati na 150°C, paprenjake peći 15 minuta, izvaditi ih na rešetku za hlađenje te ohlađene spremiti u metalnu kutiju.
NAPOMENE:
- Prilikom dodavanja suhih tvari, orahe i arome umijesite dok još mutite mikserom, tako da vam samo brašno ostane dok radite na dasci.
- Tijesto će postajati lomljivo i mrvičasto – nemojte se čuditi. U biti ne očekujte da ćete imati tijesto glatko i kompaktno kao npr. tijesto za kruh, tako da ga niti ne pokušavajte mijesiti kružnim pokretima. Više ga sabijajte da pokušate dobiti čim kompaktniju kuglu. Lijepit će vam se za ruke, ali vremenom sve manje. Tijesto mijesite, ali ne u nedogled. Nakon 10-ak minuta po prilici bude dovoljno, onda ga podijelite u ciglice, a njih formirajte baš kao što vidite na slici. Kada se ohlade do kraja, bit će tvrde i kompaktne kao kamen. Da vas ne zbuni, na slici ih je više jer smo nas dvije radile s 2 kg brašna.
- Kada budete valjali tijesto probajte zadržati oblik pravokutnika. Tijesto ima tendenciju pucanju, kao kad radite klasično prhko tijesto za pite ali ga spojite rukama i nastavite dalje. Čim manje ga dodirujte rukama, pogotovo ako imate tople ruke kao što je kod mene slučaj. Širina neka vam bude koliko su drveni kalupi, a dužina – koliko ide. Meni na ovu količinu i raspodjelu bude za malo više od 5 širina kalupa.
- Tijesto je dosta masno, teško i lomljivo, tako da ga nemojte rezati kao kruh, nego nož spustite i u jednom potezu jednostavno zarežite. Odmaknite višak i opet pomoću noža ili neke šire špatule preselite paprenjake na papir za pečenje.
- Viškove skupiti, ponovo formirati ciglicu i vratiti u frižider. Tek tada izvaditi sljedeću. I tako ih vrtite u krug do kraja.
- Kalupe je potrebno dobro utisnuti u tijesto, odn. morate „naleći“ na njih. Opet, nemojte baš do kraja. Mi smo ranije drvene kalupe utiskivale direktno u tijesto i tu je bilo svega. Moglo je proći jedino dok je tijesto bilo super ledeno a ni to nije bilo garancija da se tijesto neće zalijepiti na kalup. Onda smo došle na ideju da ga utiskujemo preko folije. I to danas prakticiramo. Možda su nešto lošiji otisci, ali je neusporedivo lakše i brže za rad.
- Pokušale smo peći na 2 nivoa u ventilacijskoj pećnici ali nismo bile zadovoljne. I dalje smo ostale pri ventilaciji, ali jedan po jedan pleh.
- Kad ih izvadite iz pećnice, kao i svi drugi keksi, paprenjaci će biti još mekani, ali će hlađenjem očvrsnuti. Skoro pa da se prepadnete hoće li uopće biti za konzumaciju! Bez straha.
- Ako je moguće, ostavite ih bar tjedan dana prije nego ih počnete konzumirati. A tek nakon toga će početi poprimati svoje prave arome.
- Koliko ćete aroma stavljati to je zbilja vaša osobna odluka, odnosno ovisi o vašim afinitetima. Ako osjetite da vam fali aroma dok mijesite tijesto, slobodno dodajte i nastavite mijesiti. Ali nemojte dodavati više brašna nego što je navedeno. Ili eventualno pokušati dodati tekućinu da bi bolje povezalo sve skupa. Nema potrebe. To je jednostavno takva vrsta tijesta.
- Jest malo mukotrpno za rad, ali se isplati! Okušajte se, i molim vas, nemojte Senku i mene psovati ako nešto ne ide. Slobodno pošaljite poruku s pitanjima, rado ću pomoći ako mogu, a nekome pokloniti 10 paprenjaka je jako jako cool poklon! Naravno, onima koji ih vole i cijene. Inače ih zadržite za sebe.
Dobar tek!