Često se govori o tome kako prepoznati emocionalno nedostupne ljude. Izbjegavaju ozbiljne razgovore, na poruku odgovaraju nakon tri dana, a nakon šest tjedana ponašanja kao da su u vezi odjednom shvate da „ipak nisu spremni za nešto ozbiljno”. Ipak, emocionalnu nedostupnost mnogo je lakše primijetiti kod drugih nego kod sebe.
Netko može iskreno željeti vezu, koristiti aplikacije za upoznavanje, odlaziti na spojeve i točno znati što traži od budućeg partnera, a ipak ne biti emocionalno dostupan.
„Skloni smo procjenjivati sebe prema svojim namjerama, a ne prema ponašanju”, objašnjava dr. Eli Kraiem, klinički psiholog specijaliziran za partnersku terapiju. Osoba može željeti ljubav, ali ne znati kako ostati otvorena kada je pronađe. Kako kaže Kraiem: „Želja za ljubavlju i sposobnost da je prihvatimo nisu uvijek isto.”
Što znači biti emocionalno nedostupan?
Emocionalna nedostupnost ne znači nužno da je osoba hladna ili bezosjećajna. Najčešće znači da teško ostaje povezana s vlastitim ili tuđim emocijama kada odnos počne zahtijevati ranjivost, oslanjanje na drugu osobu, prihvaćanje neizvjesnosti ili suočavanje sa sukobima.
Često nije riječ o karakternoj mani, nego o obrambenom mehanizmu. Ako su prijašnje veze, obiteljski odnosi ili bolna iskustva nekoga naučili da ranjivost vodi do kritiziranja, odbacivanja, izdaje ili gubitka vlastitog identiteta, udaljavanje može početi djelovati kao najsigurniji izbor.
Psiholog i partnerski terapeut dr. Timothy J. Nguyen emocionalnu nedostupnost naziva „razvijenom strategijom preživljavanja”. Problem nastaje kada zaštita koja je nekada bila potrebna postane prepreka zdravoj povezanosti koju osoba danas želi.
Koji znakovi mogu upućivati na emocionalnu nedostupnost?
Interes nestaje čim druga osoba uzvrati osjećaje
Dok nije sigurna što druga osoba osjeća, netko može biti potpuno zaokupljen njome. No čim ona pokaže iskreno zanimanje i postane dosljedna, privlačnost se pretvara u dosadu, iritaciju ili osjećaj zarobljenosti. Klinička psihologinja dr. Tracy King upozorava na obrazac u kojem „želja raste s udaljenošću, a smanjuje se kada osjećaji postanu uzajamni”. Osoba tako može biti opsjednuta nekim tko je nepredvidiv, a izgubiti zanimanje za nekoga tko otvoreno komunicira, odgovara na poruke i unaprijed dogovara susrete.
Sličan je obrazac intenzivno zbližavanje nakon kojeg slijedi naglo povlačenje. Dok je odnos ležeran, sve je u redu, ali nakon intimnog razgovora ili spominjanja budućnosti javlja se panika. Naravno, nitko nije dužan uzvratiti osjećaje samo zato što se sviđa drugoj osobi. Važno je primijetiti ponavlja li se gubitak interesa svaki put kada bliskost postane stvarna.
Kod svake osobe pronalazi nepremostivu manu
Imati kriterije poželjno je. Proglasiti nekoga potpuno neprikladnim za vezu zato što se jednom čudno nasmijao za vrijeme ručka ipak zahtijeva malo dublje promišljanje. Traženje mana jedan je od načina na koje se emocionalna nedostupnost prikriva. Osoba sebe može smatrati izbirljivom, dok zapravo stalno mijenja kriterije kako se ne bi morala izložiti ranjivosti.
„Mnogi svoje obrambene mehanizme zamjenjuju za logiku”, kaže Nguyen. Naizgled potpuno racionalni razlozi za prekid često se pojavljuju tek kada se druga osoba približi.
Stalno bira nedostupne partnere
Ponavljano biranje zauzetih osoba, onih koje se boje vezivanja ili jasno ne žele ozbiljan odnos ne mora biti samo loša sreća. Prema dr. King, takvi odnosi „omogućuju čežnju bez potrebe za održavanjem stvarne bliskosti”. Osoba dobiva kemiju, uzbuđenje i fantaziju, ali istodobno postoji razlog zbog kojeg nikada ne mora iskusiti ranjivost svakodnevnog partnerskog odnosa.
Ako netko stalno bira osobe koje mora loviti izdaleka, korisno je zapitati se što bi emocionalno dostupan partner tražio od njega.
Pretjerano je samostalna
Sa samostalnošću nema ništa loše. No ako bi osoba radije sama nosila kauč na četvrti kat nego priznala da joj treba pomoć, moguće je da ljude drži na sigurnoj udaljenosti. Pretjerana samostalnost često se skriva iza sposobnosti i odgovornosti. Takva osoba sve rješava sama, rijetko traži pomoć, umanjuje svoje potrebe i osjeća nelagodu kada joj netko pruži podršku. Može je smetati čak i kada partner zatraži ohrabrenje ili potvrdu.
„Bliskost gradimo puštajući druge ljude u svoj život, a ne držeći ih izvan njega”, objašnjava King. Emocionalno nedostupne osobe katkad i pretrpavaju svoj raspored kako ne bi ostavile prostor za bliskost. Ispunjen život nije problem, ali ako netko postane neobjašnjivo prezaposlen svaki put kada odnos postane ozbiljniji, taj obrazac vrijedi primijetiti.
Dijeli činjenice, ali ne i osjećaje
Partner možda zna gdje je osoba odrasla, čime se bavi i sve detalje razvoda njezinih roditelja. No, zna li čega se ona boji, zbog čega se osjeća voljeno i što joj je potrebno kada je povrijeđena? Dijeljenje činjenica nije isto što i emocionalna ranjivost. Nguyen taj obrazac naziva intelektualizacijom – analiziranjem emocija jer je ono sigurnije od njihova stvarnog proživljavanja.
Emocionalna dostupnost zahtijeva da osoba najprije prepozna i obradi osjećaje kako bi zatim mogla izraziti svoje potrebe. U tome mogu pomoći alati poput kotača emocija, koji omogućuju preciznije odgovore od uobičajenih „dobro”, „loše” ili „pod stresom”.
Ne zna prihvatiti tuđe emocije
Emocionalna dostupnost ne podrazumijeva samo izražavanje vlastitih osjećaja. Potrebno je znati prihvatiti i tuđe, bez mijenjanja teme, zauzimanja obrambenog stava, umanjivanja problema ili povlačenja. Emocionalno nedostupnoj osobi može biti teško reagirati kada partner izrazi ljutnju, tugu ili strah, pa joj čak i uobičajene emocionalne potrebe počinju djelovati kao preveliki zahtjevi.
Je li osoba emocionalno nedostupna ili joj se netko jednostavno ne sviđa?
To što netko ne želi jednu konkretnu vezu ne znači da je emocionalno nedostupan. Ključna je razlika u ponavljanju istog obrasca. King ga opisuje kao slijed čežnje, povezivanja, nelagode, traženja mana i udaljavanja. Korisno je zato razmotriti pojavljuje li se nelagoda nakon nježnosti, seksa, sukoba ili razgovora o budućnosti. Odlazi li osoba zato što ne želi taj odnos ili zato što joj je zastrašujuće priznati da ga želi? Pokreće li njezino povlačenje nezainteresiranost ili strah? Jedna završena veza ne dokazuje mnogo, ali obrazac koji se ponavlja govori znatno više.
Kako osoba može postati emocionalno dostupnija?
Prvi je korak primijetiti trenutak u kojem se javila potreba za udaljavanjem. Je li se pojavila nakon nježnosti, neslaganja, razgovora o budućnosti ili partnerove potrebe za ohrabrenjem? „Okidač često otkriva više od samog povlačenja”, kaže King.
Nije potrebno odmah održati veliki emocionalni monolog. Dovoljno je reći: „Primjećujem da sam se nakon ovog razgovora poželio/la povući i pokušavam razumjeti zašto.” Važno je iskreno govoriti o onome što se događa u sadašnjem trenutku: priznati kada tjeskoba izaziva razdražljivost, kada je osobi potreban predah ili kada želi podršku. Ranjivost podrazumijeva i preuzimanje odgovornosti za posljedice vlastitog ponašanja, a ne samo razumijevanje njegova podrijetla.
Uzimanje vremena za smirivanje tijekom sukoba može biti zdravo, ali nestati na neodređeno vrijeme nije. Umjesto toga, osoba može reći: „Treba mi sat vremena da se smirim, ali večeras ćemo nastaviti razgovor”. Vođenje dnevnika, redovito osvještavanje emocija i vježbanje ranjivosti s osobama od povjerenja također mogu pomoći. Psihoterapija može biti osobito korisna ako bliskost izaziva paniku, intenzivan sram, disocijaciju ili ponavljajući niz bolnih odnosa.
Emocionalna nedostupnost nije nepromjenjiv dio identiteta ni dokaz da osoba nije sposobna voljeti. Često je, kako kaže King, „oblik zaštite koji je nadživio okolnosti u kojima je nastao”. Kada osoba prepozna trenutke u kojima ta zaštita preuzima kontrolu, može početi svjesno birati povezanost.
Izvor: Cosmopolitan