Krajem godine, odnosno početkom nove, volimo se prisjećati svega što nam se dogodilo u prošlih 365 dana. Iskreno mogu reći da mi je prošla godina bila jedna od najboljih u životu. Ono što mi je obilježilo prošlu godinu, ali i cijeli život je – udaja. Iako nikada nisam bila tip žene koja se jedva čeka udati, niti se osjećam kao ‘wifey’, a kada me netko nazove novim prezimenom i dalje ili ne obraćam pažnju ili se počnem smijati jer sam zaboravila da više nisam Mihaljević. No, nisam ovaj tekst počela pisati kako bih vam govorila kako se osjećam u braku, savjetovala o vezama ili braku u kojem sam nešto više od tri mjeseca, već mi je urednica dala zadatak da napišem – kako sam se udala bez stresa.
Svi koji me imalo poznaju znaju da nisam tradicionalna. U mom životu sve mora drugačije i naopako pa je tako krenulo i s planiranjem vjenčanja. Meni su najveći prioritet bile fotografije i fina hrana. Vjenčanicu sam znala kakvu želim godinama, kao i crvene ruže za uređenje o kojima sanjam doslovno od pete godine života.
Ako se i vi, drage buduće mladenke, pronalazite u nekim ovim riječima i želite ‘stress free’, donosim vam moj vodič kako sam se udala bez stresa.
Briga me što će selo reći
Cijeli sam život okružena ženama, bila sam na toliko svadbi da ih više ne mogu niti nabrojati i dojam koji sam stekla kroz život jest da je organiziranje svadbe, ali i taj veliki dan ekstremno stresan. Obično se svi posvađaju, ukućani, buduće obitelji, budući supružnici, prijatelji, poznanici, kolege koji imaju nešto za komentirati ‘kako se to radi’ ili ‘kako bi oni’, dok ih nitko ništa ne pita.
Možda moja ‘stress free’ svadba upravo ima veze s tim kako sam vidjela brojne mladenke. Ja nisam željela biti pod stresom. Jesam li se naživcirala i posvađala s nekim? Naravno. No kako to i inače biva, tuđi zahtjevi, prohtjevi, pozdravi i želje su igrali ulogu u tome. Srećom, da sam skroz izgubila živce, dogodilo se svega dva puta.
Poprilično sam sigurna da je druga stavka zašto nisam bila pod stresom jest što sam skoro do samog vjenčanja na njega gledala kao na event. Profesionalna deformacija u mnogim slučajevima nije dobrodošla, ali svo znanje o kreiranju eventa ovdje je došlo kao naručeno.
I sada, kada sam već skoro četiri mjeseca u braku, kada su se dojmovi slegnuli, slike i videa stotinu puta pregledane, reći ću vam kao svima koji me pitaju kako mi je bilo. Jesam li bila zadovoljna: „Ostvarila sam si vjenčanje o kojem sam oduvijek sanjala i niti jednu sitnicu ne bih promijenila“.
Odabir datuma (i fotografa)
Kao što sam spomenula, fotografije su mi bile najvažnije – i neću lagati, tri godine sam tražila fotografa. Kako nam se nije žurilo s vjenčanjem, imala sam vremena istraživati bez pritiska. Nakon što sam napravila popis favorita, javila sam se svima, no većina je bila zauzeta i do dvije godine unaprijed. Fotograf kojeg sam odabrala odmah je rekao nekoliko slobodnih datuma, a dok smo u restoranu gledali termine, nazvala sam ga i provjerila dostupnost. Tako smo i odabrali datum. Vlasnik restorana kroz smijeh je rekao da prvi put vidi da se datum vjenčanja bira prema fotografu.
U konačnici – u pet minuta smo riješili i restoran i fotografa koje smo željeli.
U raju od ruža
Kao što sam već rekla, od malih nogu sam znala da želim crvene ruže na vjenčanju – i tko će ih raditi. Stigle su svježe iz Požege, zahvaljujući Boutique Present Požega. Moja želja bile su crvene ruže, bijele ili crvene svijeće i crni stolnjaci. Djevojke iz Presenta dodale su i eukaliptus koji se savršeno uklopio u bukete. Zapravo sam im samo rekla da želim crvene ruže – sve ostalo, uključujući i vjenčani buket, prepustila sam njihovoj mašti. Tek kad sam ušla u restoran, vidjela sam uređenje kao iz bajke, baš onako kako sam oduvijek zamišljala.
Odabir vjenčanice
Da nisam tipična mladenka, znaju i ptice na grani, a vjenčanica je to i pokazala. Godinama sam zaljubljena u brend vjenčanica Berta koje u Hrvatskoj samo možete pronaći u Vesna Sposa dućanu. Berta nema tipične bijele vjenčanice, što mi je fantastično, jer mi je većina vjenčanica ružna te ne odgovara mom stilu i osobnosti.
Došla sam birati vjenčanicu s majkom i našom dragom urednicom te smo je, odnosno ja, odabrala za svega 20 minuta. Komunikacija, usluga, sve što mladenka može poželjeti pri biranju vjenčanice je bila na apsolutnom vrhuncu. Inače, ja sam njima unaprijed poslala fotografije onih koje mi se sviđaju te su me iste i dočekale. S ulaza sam vidjela već svoju, iako sam probala sveukupno četiri – tri Bertine i jednu ‘običnu’ bijelu, kada sam kao treću probala svoju, suze su potekle, ja sam se zaljubila u najljepšu haljinu koju sam ikad vidjela i odjenula.
Što je s ostalim detaljima?
Mene nije bilo briga.
Znala sam kakve otprilike cipele želim, naišla sam na njih, nisu markirane niti skupe, svega 35€ i kupila sam ih od prve. Znala sam isto tako da želim imati crveni ruž, jer to je, kao i kovrčava kosa, moj zaštitni znak. Mnogi su se iz industrije vjenčanja s kime sam razgovara, iščuđavali mom odabiru crvenih ruža kao ukrasa i crvenog ruža na usnama uz komentar: „Bome si hrabra, mladenke to ni u ludilu ne žele“. Meni je pak hrabro imati baby blue ili pinkish boju bez osobnosti kao da se rodilo dijete, umjesto da se par ženi. Ruže i crvena boja predstavljaju ljubav i žao mi je da mladenke koje čuju takve rečenice kao ja, odustanu od svojih želja.
Nismo imali niti revere, bacanje buketa, govore, otplesavanje, darivanje, ples s roditeljima, ma sve tradicionalno (osim prvog plesa i rezanja torte) jer nama to ne znači ništa, osim što smo zaključili – dodatni stres i briga oko milijardu malih detalja koji potencijalno mogu uništiti (ne doslovno) svadbu.
Tradiciju smo zamijenili interakcijom i modernim detaljima
Na kraju, buduće mladenke, mogu vam reći samo jedno – slušajte sebe. I opet sebe. Naravno da je pokoji savjet dobrodošao kad ste u nedoumici, ali ja sam granice postavila toliko jasno da me mama znala zvati s rečenicom: “Molim te, nemoj se ljutiti i vikati na mene, ali što misliš o…?” (oprosti mama!). Ideje su na kraju često bile dobre i prihvaćene 😊, no mi smo od početka znali da radimo svadbu za sebe.
U restoran smo ušli uz Jump Around i Let Me Entertain You, što savršeno opisuje nas dvoje i naš ukus, ali i jasno daje do znanja da je ovo svadba na kojoj se dolazi zabaviti. Iz iskustva s drugih vjenčanja, s DJ-em smo se dogovorili da prije našeg ulaska pozove sve goste na plesni podij, kako bi svi odmah krenuli plesati, bez onog početnog praznog podija.
Još jedna stvar koja mi je bila izuzetno važna, a često se zaboravlja, je fotografiranje s gostima. Gosti na kraju žele uspomenu s dragim ljudima, a ne se osjećati kao da nisu ni bili na vjenčanju. Tu je uskočio LA Decorai s fantastičnim photo wallom koji je cijelu večer bio pun, a na kraju smo se i mi slikali sa svim gostima. Uz to, imali smo i prvi interaktivni photo wall, Ring for Prosecco, gdje konobar iza zida poslužuje piće kad pozvonite. Reći da su ljudi bili oduševljeni je malo.
Zato, nemojte se bojati biti svoji i uživati u svom danu onako kako vi želite. Nećete moći udovoljiti svima, ali ako vjenčanje organizirate iz vlastitog gušta, vjerujte mi – to se vidi. I osjeti. I vama i gostima. Bez stresa.
Foto: Krešimir Furjan