Postoje ljudi kojima je odlazak na more automatski odgovor „out of office“. Kod Marije Margarete Klike stvari funkcioniraju malo drukčije. Ona na moru može provesti gotovo dva mjeseca, voditi agenciju, raditi s klijentima i pritom ipak imati osjećaj da je – na moru. Možda je upravo to jedna od boljih definicija poslovne slobode koju mnogi od nas priželjkuju. Ne raditi manje pod svaku cijenu, nego posao posložiti tako da ne morate birati između karijere i života.
Marija iza sebe ima godine iskustva u PR-u i komunikacijama, vlastitu agenciju KIND PR, a kroz THE GREEN HUB komunikacije povezuje s temom održivosti koja je posljednjih godina postala nezaobilazna u poslovnom svijetu. I sama često razgovara sa zanimljivim i uspješnim ženama, no ovaj put zamijenile smo uloge.
S Marijom smo za SheRULES razgovarale o tome kako izgleda voditi posao izvan ureda, zašto je nakon godina rada za druge odlučila krenuti svojim putem, može li poduzetnica ikada biti potpuno na godišnjem i koliko je danas teško razlikovati stvarnu održivost od dobro upakiranog greenwashinga.
Gotovo dva mjeseca ljeta provodiš na moru, a posao za to vrijeme ne staje. Kako si organizirala posao i tim da si možeš priuštiti takvu slobodu? I koliko ti je trebalo da shvatiš ne moraš svaki dan fizički biti u Zagrebu da bi sve funkcioniralo?
Ovo ljeto je definitivno drugačije od svih ostalih. Odlučila sam prvi put otkad radim provesti dva mjeseca na moru i mogu reći da nisam požalila. U današnje vrijeme, kada ti je (za naš posao) potrebna samo dobra internetska veza i laptop, nije mi bio problem preseliti „ured“ na terasu na otoku Pagu.
Otkad sam se bacila u samostalne vode, svjesna sam toga da mogu raditi bilo kad i bilo gdje i funkcionira besprijekorno.
Je li mogućnost rada s bilo kojeg mjesta za tebe sloboda ili ponekad znači da zapravo nikada nisi potpuno na godišnjem?
Odlično pitanje o kojem jako često razmišljam. Za mene je to znak slobode, iako, kad pričam s nekim ljudima, oni se sa mnom ne slažu jer na taj način postaješ dostupan uvijek i svugdje.
Sjećam se kad sam prvi put uzela laptop sa sobom na plažu na Čiovu i poslije kupanja direktno na plaži odradila jedan posao. Za mene je to tada bio oslobađajući osjećaj – na plaži sam s prijateljicom i djetetom, riješila sam što je trebalo za klijenta – win-win. Moja prijateljica se, recimo, s time nije slagala i rekla mi je: „Sad si na putu bez povratka, više nikada nećeš biti slobodna.“ Mogli bismo raspravljati o tome, ali za sada i dalje to smatram slobodom.
Nakon 13 godina rada u PR-u , za druge, odlučila si pokrenuti KIND PR. Sjećaš li se trenutka kada si prelomila i rekla: „Idem sama“? I što te u poduzetništvu dočekalo, a na što te prethodnih 13 godina karijere nije moglo pripremiti?
Osnivanje platforme THE GREEN HUB bilo je presudno, tada sam prvi put osjetila poriv za pokretanjem nečeg svog. Na jako puno toga moja prethodna karijera, u kojoj sam radila za nekoga, nije me mogla pripremiti za svijet poduzetništva. Tamo sam izbrusila zanat i, što se tiče posla, tu sam bila sigurna da ga znam raditi, ali voditi svoj business je potpuno druga priča. Moraš razmišljati o prihodima, pažljivo planirati rashode, voditi računa da su neki mjeseci jači, drugi slabiji, na vrijeme plaćati poreze i sve ostalo. Srećom, imam odličnu knjigovođu koja me vodi kroz mnoge procese i bez koje sigurno ove godine ne bismo slavili 5 godina agencije KIND PR.
Uz KIND PR suosnovala si THE GREEN HUB i ozbiljno se posvetila održivosti. Zašto baš green? I koliko je danas teško objasniti kompanijama da održivost nije zelena ambalaža, nekoliko lijepih rečenica u kampanji i fotografija stabla na Instagramu? Koliko greenwashinga još uvijek vidiš u komunikaciji brendova?
Politika, borba za prava žena i održivost moje su strasti i drago mi je da sam i na svom profesionalnom putu neke od tih stvari uspjela povezati sa svojim poslom. Mislim da bi održivost i održivo poslovanje trebali biti utkani u DNK svake kompanije jer upravo one, zbog broja ljudi koje zapošljavaju i svoje uloge u pokretanju gospodarstva, imaju veliku moć, ali i odgovornost da potiču pozitivne promjene. A o tome kako prakticirati održivost još se može učiti.
Greenwashinga ima, ali iz različitih razloga. Ponekad je to namjerno stvaranje zablude, a nekad kompanije stvarno nisu ni svjesne da to što rade nema nikakvu veliku vrijednost za Planetu.
I sama često intervjuiraš uspješne žene i govoriš o važnosti okruženja u kojem imamo snažne žene od kojih možemo učiti. Nakon svih tih razgovora, ali i vlastitog iskustva, što misliš da žene koje uspiju napraviti posao – i život – po svojim pravilima rade drukčije?
Mislim da je motivacija presudna jer kad imaš motivaciju, onda uvijek guraš prema naprijed kako bi pokušao ostvariti ono što želiš. I moraš se znati jako dobro organizirati – dobra organizacija je pola posla.
Nadalje, sve žene koje sam intervjuirala povezuje ljubav prema onome što rade, ali istodobno i nastojanje da ostvare dobar work-life balance jer se trude uskladiti i privatni život i posao kroz koji se žele ostvariti. Osobno, mislim, barem se nadam, da imam dobar balans. Meni su moja obitelj i moje prijateljice visoko na listi prioriteta i planiram da to tako i ostane.