Bol u zdjelici često je frustrirajuće neodređena. Osjećate je, no teško je odrediti odakle točno dolazi. Prve pomisli obično idu prema menstruaciji, endometriozi, problemima s mjehurom ili mišićima zdjeličnog dna. Vene u zdjelici vjerojatno vam neće pasti na pamet. Ipak, kod nekih žena problem počinje upravo ondje.
Intimina se zalaže za to da briga o intimnom zdravlju postaje jednostavnija kada znate koja pitanja postaviti. Zato vrijedi znati za sindrom zdjelične kongestije (Pelvic Congestion Syndrome – PCS). Riječ je o stanju koje se lako previdi, a može biti prikriveni uzrok dugotrajne boli u zdjelici. Povezano je s proširenim zdjeličnim venama i usporenim otjecanjem krvi iz zdjeličnog područja.
Što se točno događa s venama?
Vene vraćaju krv prema srcu, a mali venski zalisci paze da ona teče u pravom smjeru. Kod sindroma zdjelične kongestije pojedine vene u zdjelici se prošire, pa zalisci popuste, krv se počinje nakupljati ili vraćati u suprotnom smjeru.
Trudnoća pritom može odigrati veliku ulogu. U tom se razdoblju volumen krvi znatno povećava, pa zdjelične vene moraju podnijeti puno veći pritisak i protok nego inače. Kod nekih žena one ostanu proširene i nakon poroda. Više trudnoća nosi i veći rizik, premda važnu ulogu imaju i hormoni te individualna anatomija.
Važno je naglasiti: proširene vene u zdjelici same po sebi ne znače nužno i PCS. Neke ih žene imaju bez ikakvih bolova ili smetnji.
Kakav je osjećaj sindrom zdjelične kongestije?
PCS najčešće izaziva tupu bol, pritisak ili osjećaj težine, a ne iznenadno probadanje. Može se javiti jednostrano ili obostrano, a mnoge žene primjećuju da osjećaj težine raste kako dan odmiče.
Tipični simptomi uključuju:
- dugotrajnu tupu bol ili osjećaj težine u zdjelici (koji traje mjesecima)
- bol koja se pojačava nakon dužeg stajanja ili hodanja
- bol tijekom ili nakon spolnog odnosa
- izraženije tegobe neposredno prije ili tijekom menstruacije
- vidljive proširene vene oko stidnice (vulve), na stražnjici ili gornjem dijelu bedara
- iznenadan, snažan nagon za hitnim mokrenjem (u pojedinim slučajevima)
Mnogim ženama ležanje donosi olakšanje. Ipak, nijedan od ovih simptoma nije specifičan samo za PCS, što postavljanje prave dijagnoze čini pravim izazovom.
Zašto do dijagnoze nekada treba vremena?
Endometrioza, miomi, tegobe s crijevima ili mjehurom, mišićno-koštana bol i disfunkcija mišića zdjeličnog dna mogu izazivati iznenađujuće sličan osjećaj. Liječnik će obično krenuti od detaljne anamneze i, što je ključno, prepoznavanja obrasca vaše boli.
Doppler ultrazvuk najčešće je prvi korak jer prikazuje i građu zdjeličnih vena i sam protok krvi. CT ili magnetska rezonancija (MRI) daju širi uvid u stanje cijele regije. Ako je liječnicima potreban detaljan uvid u kretanje krvi kroz vene, osobito prije endovaskularnog zahvata, koristi se kateterska venografija.
Vrijedi razjasniti još jednu zabludu: bol u zdjelici ne znači automatski „slabo zdjelično dno”. Ako pregled potvrdi da paralelno postoji i slabost mišića zdjeličnog dna, ciljano jačanje i dalje može pomoći. Pametni uređaj poput KegelSmart™ 2 može voditi kontrakcije nježnim vibracijama i automatski prilagoditi vježbe snazi vaših mišića. Iako je koristan za trening mišića zdjeličnog dna, važno je znati da on ne dijagnosticira niti liječi sam PCS.
Kako se liječi?
Samo postojanje proširenih vena na nalazu ne znači automatski potrebu za liječenjem. Odluka ovisi o težini simptoma, o tome koja je točno vena zahvaćena te što nalazi pokazuju.
- Terapija lijekovima: Ponekad se propisuju analgetici ili hormonska terapija kako bi se ublažila bol i smanjio pritisak.
- Embolizacija zdjeličnih vena: Kada se potvrdi izražen venski refluks (povrat krvi), ova minimalno invazivna metoda jedno je od vodećih rješenja. Intervencijski radiolog kroz tanki kateter ulazi u zahvaćenu venu te je zatvara spiralama, čepićima ili embolizacijskim sredstvom. Krv se potom prirodno preusmjerava kroz zdrave vene.
- Stentiranje i kirurgija: Ako je neka od većih vena pritisnuta ili sužena, u odabranim se slučajevima postavlja stent. Klasični kirurški zahvati danas su rjeđi i čuvaju se za specifične situacije, budući da prednost imaju znatno poštedniji endovaskularni postupci.
Sindrom zdjelične kongestije vjerojatno nije prva stvar na koju pomislimo pri pojavi bolova u zdjelici, no prepoznavanje karakterističnog obrasca može skratiti put do olakšanja. Ako bol traje mjesecima, a pojačava se pri dužem stajanju, oko menstruacije ili nakon odnosa, svakako to spomenite svom ginekologu ili liječniku. Ponekad odgovor na pitanje „kada boli?” govori puno više od „gdje boli?”.