Mravinac – sitan, ali dinamitan

Porijeklom iz južnih krajeva Europe, origano, poznat kao i mravinac, zauzima glavno mjesto među začinima u talijanskoj kuhinji. Jedini je začin koji ima jaču aromu sušen nego svjež.

U staroj Grčkoj nazivali su ga ‘radost planine’, te se smatrao simbolom sreće. Prema legendi sladak aromatičan miris mravinca stvorila je Afrodita kao simbol sreće. Mladence su krunili vjenčićima ove biljke, koji se stavljao i na grobove kako bi donio mir dušama. Grci su uživali u njegovu mirisu nakon kupke.

Bio je cijenjen i u starom Egiptu, gdje su ga koristili kao sredstvo protiv kašlja. Stari Rimljani su ga koristili za tjeranje mrava iz kuće, po čemu je i dobio naziv mravinac. Njegova ljekovita svojstva iznimno su cijenili Hipokrat, Paracelzus i Sveta Hildegarda.

Dugo je godina mravinac, odnosno origano, bio tek začin u prehrani, točnije začin na pizzi i u umacima od rajčice. Povijest njegove upotrebe u kulinarstvu i fitoterapiji starija je čak i od ovog rimskog jela. Samonikla sredozemna, mirodijska biljka u našim krajevima uzgaja se na otoku Hvaru i u Istri, a možete ga naći skoro na cijeloj obali. Stoga iskoristite boravak na godišnjem kako bi se kući vratili s ovim iznimnim začinom.

Iako skoro uvijek vrijedi ona ‘domaće je najbolje’, u svijetu je najcjenjeniji grčki origano.

Mravinac možete uzgajati i sami, u svom vrtu ili na balkonu.

U kuhinji se najbolje spaja s rajčicom i čili papričicama, dok će okus tikvica, brokule, cvjetače i patlidžana podići na višu razinu. Savršeno se slaže s češnjakom, lukom, timijanom, bosiljkom, peršinom i maslinovim uljem. Riba pečena u soli kojoj su dodani nasjeckani listići origana dobit će poseban mediteranski štih.

Svježi origano dodaje se salatama te mesu na roštilju, peradi i divljači. Izvrstan je kao dodatak jelima od krumpira, morskim plodovima, mahunarkama te svježem siru. Osim što je neizostavan na pizzi, dodaje se raznim tjesteninama i školjkama. Koristi se svježi i sušeni, ali može se koristiti i zaleđeni.