Danas sam se ofarbala, odmah sam kao nova. Obojala sam nokte u metalik tamnozelenu i lijepi su. Sjajni. Kao umjetni. Imam upale mišića od sporta, ali to je dobro. Bez obzira što se teže ustajem iz ležećeg ili sjedećeg položaja. Jučer sam posrnula iz auta i maznula glavom u vrata. 🙁 Baš sam nešto nespretna, centar za ravnotežu mi se smrdao. To mi je sto posto od učenja. Možda bi trebala malo usporiti. Hihi.
Izgleda da se zima ne da, pa je i ovaj tjedan pokazala zube. Jučer je bilo tak divno sunčano, odmah se čovjek bolje osjeća. Kao da je proljeće bilo, na trenutak. A onda mi je A rekla da je u Zagrebu mećava. Ponekad mi je drago da sam na otoku. Samo ponekad. Usput, navukla sam se na jednu američku seriju i doslovce jedem epizode. Nije to baš dobro, ali tako je zabavno. Neću biti mirna dok sve ne odgledam. Nisam ni mislila da bi se mogla navući na bilo koju TV seriju. Vrlo malo gledam TV, ne nudi se ništa zabavnoga. Filmovi su prožvakani, rijetko se nađe nešto što me zanima, a o serijama i njihovim reprizama puta 8, ne bih uopće govorila. Ponekad pribjegavam satelitu. Fashion TV isto često vrti stvari, a danas sam saznala da su i moji frizeri nedavno bili na istoj. Radili su na nekoj otkačenoj reviji. Cool.
Još uvijek nemam Facebook. Pušim pet cigareta dnevno. Dižem se rano. Treniram. I na dijeti sam. Navečer pijem žuti čaj. Bolji mi je zeleni, trebam ga sutra kupiti. Žuti mi je čudan. Moja mama kaže da smrdi po konjima. A moj otac kad vidi da jedem zob, zgraža se. Neki dan sam mu ponudila žlicu. Pojeo ju je NOT. Ne sviđa mu se to. A meni je baš fino. I zdravo. Malo zobenih pahuljica, lanenih, grožđica i jogurt. Lajt! I voće poneko. Grejp je trenutno pravi hit. Često zaboravim kupiti, ali baš ga jako volim. Ne kao što volim ananas, ali volim. Bila sam u supermarketu neki dan i htjela sam si kupiti malo oraščića, badema, kokosa, ali nije baš dobra organizacija, pa mi se prosulo sve na pod. Prodavačice su ljutite, ali je činjenica da se gotovo svima to događa, jer uvijek kad tamo uđem ima barem pola kile nečega na podu.
Tata je maznuo sarmu, a ja se pravim fina. Ah. Izdržati ću. Ovako se bolje i poletnije osjećam.
Meni kad je nešto veliko, ja to ne mogu kupiti. Što će mi? Da izgledam kao da sam ukrala haljinu velikoj sestri i sad se kao snalazim u njoj i ponavljam si u bradu da mi je baš dobra, da to tako treba. Super su i prodavačice u dućanu kada te obasipaju komentarima, kako je to baš komad za tebe, a nemaju pojma. "K'o salivena vam je ova prevelika vreća, možda samo da si malo ulovite ovo kod krojačice". "Ma to vam se sada tako nosi, znate, i u Italiji". Važi. Pokažite mi! 😀 Nisam opsjednuta time što nose drugi i što je tamo negdje moderno. Ja uvijek, gotovo uvijek, znam što hoću i kako to treba izgledati. Takva sam oduvijek.
Pih!
Ginger.

