„Hortenzije su bile bijele i pink. Anđeo božićni. Križić iz Vatikana. Fotografije su bile moj život. Koji je bio i jest. Ne puštajte trenutke nikome. Trenuci su sve. Profesorica je bila profesorski smirena. Damir pouzdan. Dr. Švagelj siguran. Ja? Ja sam bila dio svih onih koji su tu večer, umjesto nekom drugom, poklonili meni. Komadiću mog života. Što znači „hvala“? Bogu hvala. I svima vama. U dubini sebe, na početku i na kraju, svi smo Jedno“, napisala je Rujana Bušić Srpak prije nešto manje od mjesec dana u svom postu na Facebooku. Bilo je to nedugo nakon promocije njezinih zbirki pjesama u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima.
Nikad prije nije pisala poeziju. Došlo joj je odjednom, prije četiri godine i više nije mogla natrag. Rujana je novo ime u svijetu pjesništva, no u turizmu je itekako poznaju. Direktorica je Turističke zajednice Vukovarsko-srijemske županije, a svojim pjesničkim darom ugodno je iznenadila kolege, ali i prijatelje koji su znali da je velika kreativka. Trebalo se samo usuditi.
Zbog čega tek sad, u zrelim godinama kad ljudi odustaju od ljubavi?
Pisanje nije bila nikakva svjesna namjera, niti misao, niti želja. Prije bih rekla da je bio poriv s kojim sam saživjela. U točno određenom trenutku u mom životu osjećaji su se počeli pretakati u misli, misli u riječi, a riječi u cjelinu koja je na kraju ispala – pjesma. Moj motiv nije nikakva zabluda ili iluzija o samoj sebi kao pjesnikinji nego želja da s čitačima mojih redaka podijelim život.
Postoji li neka želja, poruka koju prenosite svojim pjesmama?
Ako bih nešto željela svojim zbirkama, to je samo jedno – pokazati ljudima da nikada nisu sami jer sve što osjećaju već je život proživio i život pobijedio. Ljudi se razlikuju u puno osobnih i životnih odrednica, no imamo i mnogo lijepih zajedničkih osobina. Upravo su one „zajedničko mjesto“ na kojem bismo se trebali razumjeti. Nažalost, to mjesto je puno češće obilježeno strahom, a puno rjeđe razumijevanjem.
Znači inspiraciju pronalazite u životu? I očito nemate problema s nadahnućem kad ste u dvije godine izdali dvije zbirke, treća je u pripremi, a pjesama imate za još najmanje dvije.
Vrelo inspiracije uvijek su ljudi. Moj život i odnos prema Bogu, ljudima i prirodi. Priroda je neraskidivo povezana s čovjekom i ne mogu odvojiti svoje osjećaje prema ljudima od osjećaja koje imam prema prirodi. I u pjesmama ih često povezujem u misao, vezu, pitanja i odgovore. Čovjek ne može bez prirode kao svog ishodišta. Za mene je priroda najljepša Božja kreacija. Oličenje čiste ljubavi.
Dugo ste čekali i s promocijom. Završimo istim pitanjem, zbog čega tek sad?
Cijelo to događanje, promociju mojih knjiga, stalno sam odgađala. Upitno je jesam li je uopće željela?! Za promociju mi je bilo jedino bitno da ne razočaram ljude koji su mi poklonili svoje vrijeme, svoju pažnju, povjerenje… Sve me to dovelo u poziciju iznenađenja. Sobom. Ni danas, gotovo dva mjeseca kasnije ne znam ni kako ni zašto. No, bilo je lijepo. Neobično je ‘cjepkati’ jedan događaj u trajanju od 45 minuta u naznake… Fragmente… No… Život je fascinantno iznenađenje, a najveća iznenađenja su ona kada iznenadimo sami sebe.
Darujemo jednu čitateljicu s dvije zbirke Rujaninih pjesama…
Pravila su jednostavna:
- Kako biste sudjelovali u darivanju, u komentare ispod, na webu napišete #shehr
- Pratite nas putem društvenih mreža Facebook , Instagram i YouTube
- Možete se prijaviti samo jednom
- Preporučite prijateljima… Vaše nam je mišljenje važno!
Prijave primamo do 7. siječnja točno u podne.
Random biramo, a dobitnici nakon objave svoje podatke (ime i prezime, adresa i broj telefona) dostavljaju u inbox na našem Facebooku. Podatke koje ostavite koristimo isključivo u svrhu dostave paketa i neće biti dijeljeni trećim osobama. Darove šaljemo samo na adrese u Hrvatskoj u roku 30 dana od javljanja dobitnika.
Dobitnici će biti objavljeni u sklopu ovoga članka te dodani kao komentar na Facebook objavi.
Ako želite provjeriti jeste li jedan od dobitnika, upišite svoje ime u tražilicu.
Dobitnica Jurja Golub
