U atriju Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu 16. veljače održan je neobičan likovno-plesni performans koji je spojio podvodne skulpture nagrađivanoga kipara Petra Popijača i plesače umjetničke organizacije Liberdance. Bio je to prvi susret u sklopu novog ciklusa Rituali s delfinima, projekta kojeg zajednički potpisuju Liberdance i Muzej, a kojim se tijekom godine najavljuje još pet intervencija u ovom atraktivnom prostoru.
Autor projekta je koreograf i umjetnički voditelj Liberdancea Rajko Pavlić, dok su ovaj put u središtu vizualnog dijela Popijačeve Skulpture neutralne plovnosti. U izvedbi su sudjelovali Lara Frgačić, Luna Lilek, Endi Schrötter, Jelena Braut, Esther Davies, Ljubica Maras, Ingrid Perković i Elena Tota.
Već sam prostor dao je događaju posebnu atmosferu. Spektakularan atrij, s velikim modelima riba i delfina koji vise iznad posjetitelja, pretvorio se u svojevrsnu podvodnu pozornicu. U sredini je bila postavljena akvarijska instalacija s biomorfnom skulpturom koja je, zahvaljujući kruženju vode, lagano lebdjela. Neutralna plovnost znači da je gustoća tijela jednaka gustoći vode – pa ono ne tone, ali ni ne izranja, nego mirno „pluta“ u prostoru. Upravo taj efekt Popijač postiže posebnim materijalom kojeg koristi u svom dugogodišnjem umjetničkom istraživanju.
Dok je skulptura titrala u vodi, plesači su oko nje gradili pokret – ponekad sporo i meko, ponekad u kratkim, brzim impulsima. Nisu oponašali skulpturu, nego su reagirali na nju, kao da zajedno borave u nekom zamišljenom podvodnom svijetu u kojem gravitacija više nije strogo pravilo.
Rajko Pavlić kroz projekt otvara i šire pitanje: kakav je danas naš odnos prema vlastitom tijelu? Suočeni digitalizacijom i stalnom prisutnošću ekrana, kaže, kao da sve češće živimo „u glavi“, a sve manje u tijelu. Delfin zato u ovom projektu postaje simbol igre, spontanosti i komunikacije pokretom. „Delfini komuniciraju gestom, kao i plesači“, ističe Pavlić, naglašavajući koliko je važno zadržati kontakt s vlastitim tijelom.
Performans je zamišljen kao ritual u najjednostavnijem smislu – trenutak u kojem se nakratko odvajamo od svakodnevice i vraćamo osjetilnom iskustvu. Publika je sjedila u polukrugu, vrlo blizu izvođača, gotovo na dohvat ruke, i pratila kako se prostor muzeja pretvara u mjesto susreta umjetnosti i znanosti.
Rituali s delfinima otvaraju dijalog između prirodoslovlja i suvremene umjetnosti na pristupačan i vizualno dojmljiv način. U zgradi koja je nekoć bila prvo zagrebačko kazalište, a danas čuva priče o životu na Zemlji, ples i skulptura podsjetili su koliko je i naše vlastito tijelo dio te iste prirodne priče.
Jelena Mihelčić
Fotografije by Vanja Babić