Faroqhi se u knjizi (410 str.), koju je na hrvatski prevela Tatjana Paić-Vukić, najviše bavi kulturom i svakodnevicom muslimanskog gradskog stanovništva u područjima na kojima se govorio osmanski turski jezik, a samo povremeno razmatra i kulturu nemuslimanskih podanika. Kulturu je analizirala od arhitekture i dekoracije do odijevanja i prehrane.
Opširno je analizirala Istanbul kao upravno, znanstveno i kulturno središte, Bursu kao važno središte manufakture i trgovine te veće provincijske gradove poput Kaira i Alepa. Faroqhi je malo pozornosti posvetila jugoistočnoj Europi, pa tako i BiH i hrvatskim krajevima pod osmanskom vlašću.
Posebno poglavlje posvetila je osmanskim ženama te njihovoj kulturi i svakodnevici posebno njihovu društvenu životu, običajima, osjećajnosti te nazorima žena višeg i srednjeg sloja. Autorica je velik prostor posvetila i dervišima, kao važnoj skupini stanovništva u Osmanskom Carstvu.
Suraiya Faroqhi (1941) znanstvenica je indijsko-njemačkog podrijetla rođena u Berlinu. U SAD-u i Njemačkoj studirala je povijest i turkologiju te je kao znanstvenica radila i gostovala na mnogim sveučilištima (Hamburg, Harvard, Minneapolis, Ankara i t.d.). Kao umirovljena profesorica minhenskoga Instituta za povijest i kulturu Bliskoga istoka i turkologiju, predaje na Sveučilištu Bilgi u Istanbulu. Objavila je dvanaest knjiga i više od sto pedeset radova iz socijalne, političke, gospodarske i kulturne historije.
(Hina)