Melanija Cupek, novo je ime na zagrebačkoj sceni tetoviranja, koje stoji iza tattoo studija Black Orchid. Neki od vas se sigurno pitaju o kakvoj sceni govorimo, međutim Melanija će nam objasniti. Istina je kako su tetovaže, bilo velike ili male, matching ili u boji, postale sve popularnije. Ova 28-godišnjakinja svoj put ka svom studiju započela je 2014. godine kada je prvi put u ruke primila aparat za tetoviranje. Iako joj je u početku tetoviranje bilo samo hobi, vrlo brzo je preraslo u nešto više.
Kao što smo već spomenuli, studio Black Orchid si otvorila prije više od godinu dana. Slobodno možemo reći kako je to ‘pandemijski studio’. Kako si se odlučila baš u tom trenutku otvoriti vlastiti tattoo studio, posebno zbog velike nesigurnosti i lockdowna?Iza Black Orchid se krije neko posebno značenje?
“Pandemijski studio” – upravo tako! Zašto sam se odlučila otvoriti baš tada, hm, ponekad se to i sama zapitam. Priča zapravo ide ovako: ja sam jedna od onih koji su zbog posljedica pandemije izgubili posao. S obzirom na situaciju u kakvoj je velik dio Hrvatske bio krajem 2020. i početkom te 2021. bila sam sigurna da neko duže vrijeme neću pronaći studio za tetoviranje koji zapošljava. Pa sam tako krenula u potragu za bilo kakvim poslom. Naravno, bilo je tu ideja o vlastitom studiju, bilo je i nekih planova s jednim kolegom koji su se našao u sličnoj situaciji, međutim oboje smo bili poprilično preplašeni i nitko nije htio biti pokretač otvaranja ičega u tom nesigurnom periodu, pogotovo tijekom samog lockdown-a.
Iako sam bila sigurna da od svih tih ideja, a i želja na kraju neće biti ništa, moj dečko Denis, koji mi je u svemu ogromna podrška, uz najbolju namjeru mi je objasnio i potvrdio da bi ovo mogao biti “sad ili nikad” moment, i da ponekad u životu treba riskirati. Mogu samo reći da sam sretna što me “pogurnuo” u to, jer kad pokušam objektivno sagledati život, mislim kako svaka prilika da čovjek poduzme nešto po pitanju svojih snova uvijek bude poprilično riskantna.
Iza Black Orchid se krije neko posebno značenje?
Što se tiče imena Black Orchid, iako obožavam orhideje, uvijek moram razočarati ljude kad očekuju neku duboku priču. Cijelo otvaranje obrta bilo je odluka vođena adrenalinom. Nešto što sam svim srcem htjela, ali bila duboko uvjerena kako nikad neću imati dovoljno hrabrosti za poduzeti taj korak. Studio je već bio kompletno namješten, neki termini su već bili unaprijed upisani u raspored, a ja još uvijek nisam znala kako ću nazvati studio.
Prijateljica Vanessa, iz Hornet tattoo studija, pomagala mi je oko ideja vezanih uz uređenje i organizaciju, pa je tako predložila i nekoliko imena. Pošto je imala super ideje, već sam bila 100% sigurna da ću uzeti njezin prijedlog, sve do momenta kad sam morala upisati ime obrta u registar i shvatila da možda ne bi bilo u redu preuzeti njezinu ideju pod svoje, tako da je Black Orchid zapravo, prvo što mi je palo na pamet u tom trenutku.
Kakva je uopće tattoo scena u Zagrebu i Hrvatskoj? Sve je manje averzija općenito u društvu prema tetovažama, ali ipak do neke granice, zar ne?
Tattoo scena… Pa, mislim da hrvatska, i zagrebačka tattoo scena svakim danom sve brže raste. Sve je više tattoo studija i sve je više artista koji se ističu. Kako raste popularnost tetovaža, tako raste i interes za ovim poslom i ne mogu reći da me to ne veseli. Ali, iako sam možda u krivu, bojim se da velik broj hrvatskih artista ipak i dalje gleda na kolege kao konkurenciju, i mislim da nas to sve jako koči.
Ljudi koji vole tetovaže i žele se tetovirat će uvijek biti. Vjerujem da će nas koji volimo tetoviranje biti sve više, pogotovo sada kada i pogledi prema tetovažama više nisu toliko strogi. Možda kad bi postojalo više udruga koje povezuju tattoo artiste i kada bi se izmjenjivale nove informacije, kada bi se više ulagalo u edukaciju nas samih koji radimo, a što je još bitnije i klijenata koji dolaze s povjerenjem, mislim da bi općenito cijela hrvatska tattoo scena došla na neki viši nivo.
Recimo, mnogi imaju manje i skrivene tetovaže, međutim čim je nešto veliko, vidljivo ili prekriva veći dio tijela, to je problematično. Kako to komentiraš?
Stvar je zapravo vrlo jednostavna: tko god se tetovira, tetovira se zbog sebe, ne zbog drugih. Barem bi tako trebalo biti. Kod manjih i skrivenih tetovaža, nema dileme, to je nešto što osoba stavlja isključivo za sebe. Kad se radi nešto veliko, iako je to i dalje osobno, “servirano je na pladnju” za sve koji žele komentirati. Tu često dolazi na vidjelo ljudska zloba, jer velik broj ljudi ima potrebu komentirati kako im se to ne sviđa i zašto im se to ne sviđa.
Manje i diskretne tetovaže rjeđe izazivaju takve reakcije kod ljudi, i često prolaze skroz neopaženo, dok veće ponekad treba “pravdati” pred ljudima ili se “boriti” s protivnicima tetovaža koji se, eto, osjećaju prozvanima da nam objasne kako je naš izbor da se tetoviramo bio pogrešan. Međutim, mislim da je i takvih komentara sve manje, jer se sve više ljudi postepeno navikava na tetovaže.
Jesi li se ti osobno susrela s neugodnim komentarima? Što uopće imaš za reći ljudima s takvim stavom?
Naravno da sam se susrela. Susrećem se i dalje. Doduše, ne često. Ljudi vole komentirati. Bitno je ne dozvoliti ljudima loše namjere da nam promjene mišljenje o samima sebi. Meni su sve moje tetovaže drage, čak i one koje nisu ispale kako sam ih zamislila, ali sada mi se teško zamisliti bez njih. To je na kraju cijela poanta tetoviranja. Radimo nešto za sebe, jer mi to tako želimo. A tko želi biti zloban i komentirati na kraju govori više o sebi nego o tetovažama.
Kakav ti je komentar na činjenicu da mnogi ispituju ljude koji imaju tetovaže za značenje, daju si slobodu komentirati je li ružno ili nije, a zapravo je to vrlo privatno pitanje (što naravno, mnogi tako ne misle)?
Po meni je to odraz nekakvog unutarnjeg stanja. Mislim da u suštini rijetko kad bude usmjereno na samu tetovažu. Ponekad mi se čini da ljudi samo traže “materijal” za ismijavanje, kad ispituju značenje tetovaža. Iako i sama ponekad moram ili baš jako, jako želim, hehe, trudim se da svoje klijente ne ispitujem za njihova značenja, jer smatram da je to njihova osobna stvar. Ako ne žele s nepoznatom osobom dijeliti svoje unutarnje razloge za tetoviranje – ne moraju! Naravno, uvijek ima iznimaka svemu, pa tako i ovome. Uvijek postoje zabrinuti roditelji koji ne žele da njihovo dijete iz ovog ili onog razloga požali tetovažu. Postoje isto tako tetovaže koje nisu ništa drugo nego provokacija i jednostavno “zovu” na negativne komentare. Uvijek postoje granice i oni koji te granice prelaze.
Ja sam ipak više na strani onoga da ne bi trebali baš sve što vidimo komentirati, i da se ne tiče baš sve nas samih.
Odmaknimo se malo od kritika i težih komentara na veselu tematiku. Što ti je najdraže crtati po ljudima? Imaš li više svoje kreativnosti u tetovažama ili češće dobivaš točno određenu sliku za napraviti?
Obožavam raditi tetovaže u boji! Iako sam prije bila više na strani crno-bijelih tetovaža, sad obožavam onaj tren kad radim prijelaz između dvije nijanse neke predivne boje. Puno mi je draže kada klijenti imaju konkretnu ideju toga što žele, a onda zajedno dolazimo do ideje, nego kad radimo neku malu klasičnu tetovažu, ali i te male diskretne također imaju svoje čari. One često nose jako lijepe pozadinske priče, a ja se osjećam počašćeno što mogu biti dio tih priča.
Koliko su zapravo popularne mini matching tattoos, s obzirom na to da se u medijima i na društvenim mrežama može vidjeti nebrojeno primjera i ideja?
Mini matching tattoos su mi zapravo jedne od najpopularnijih tetovaža. S obzirom na veličinu i jednostavnost, cjenovno su pristupačne, brzo gotove, a njihova priča ne završava s nekim davnim događajem iz prošlosti, već se nastavlja čak i tijekom procesa tetoviranja. Meni osobno su vrlo drage, i često u studiju bude odlična atmosfera dok ih radimo.
Iako sam doživjela nebrojeno puta da prijateljice s matching tetovažama više nisu prijateljice, ipak je to podsjetnik na jedan veliki dio njihovog života, i rijetko kad čujem da netko žali zbog matching tetovaže. Osim ako se radi o bivšim partnerima, ali to je ipak druga priča.
Što je s bijelim tetovažama i onima u boji? Koliko je to popularno?
Nažalost, tetovaže u boji nisu toliko popularne koliko bih ja voljela da jesu. Ima to svoje razloge, naravno, općenito crne i crno-bijele tetovaže budu dugovječnije zbog njihovog sastava. A za neke svijetle nijanse boja često bude i preporuka da se ne koriste, ako ne mora nužno zbog određenog dizajna.
Što se pak bijelih tiče, bijela bez nekog linijskog “outline-a” relativno brzo blijedi, i ne ostaje jasno kao na primjer crne tetovaže. Iako dok su friško napravljene budu baš bijele, kasnije, nakon zacjeljivanja izgledaju više kao ožiljak nego kao tetovaža i njihova boja bude više kao svjetlija nijansa puti osobe koja ih nosi.
To naravno nije nešto efekt koji većina ljudi želi dobiti, pa su bijele tetovaže mislim najnepopularnije tetovaže trenutno. Iako, tko je svjestan načina na koji zacjeljuju, a i dalje ih želi, ja ga apsolutno podupirem. To je ono nešto baš za nas. Netko tko nas ne poznaje, vjerojatno neće niti zamijetiti zaraslu bijelu tetovažu, dok će ona ipak biti na nama.
Mogu se vidjeti primjeri i fluorescentnih tetovaža. Postoje li zaista takve ili su to samo slike nalijepljene na kožu?
Postoje fluorescentne tetovaže, naravno. One se rade specifičnom tintom koja između ostalog sadrži fosfor i one su, logično, vidljive samo pod UV lampama. Iako su neko vrijeme bile dosta popularne, neka ozbiljnija testiranja tih boja u svrhu tetoviranja nisu nikad bila provedena, pa tako nitko ne može potvrditi da li su štetne po ljudsko zdravlje.
Da ne ulazim preduboko u pitanje štetnosti i koliko toga što svakodnevno koristimo je doista zdravo, meni osobno je zanimljivo tako nešto vidjeti na internetu, no ne bih se upuštala u izradu istih. Svaka koža je drugačija, i ponekad se mogu pojaviti alergijske reakcije na boju. To je jednostavno stvarnost tetoviranja, koje svatko tko se tetovira mora biti svjestan. Iako su te reakcije, srećom, poprilično rijetke, za fluorescentne boje uopće ne postoje dovoljno testiranja, niti prakse u upotrebi da bi mogli znati kako će kroz godine reagirati i hoće li ostaviti neki nepoželjni trag.
