Finalistica izbora za Zagrepčanku godine mr.sc psihologije Maja Mamula niz godina bori se za etičnost, afirmiranje rodnih prava te se isključivo bavi problematikom seksualnog nasilja. Jedan od njenih najvažnijih projekata, gdje i trenutno radi, jest centar za seksualna prava Ženska soba.
– U Ženskoj sobi bavimo se seksualnošću, seksualnim pravima i seksualnim i rodnim manjinama te seksualnim nasiljem. Kad smo počele, nismo htjele gasiti požar, već smo išli na razvoj javnih politika i edukaciju,- govori Maja Mamula.
Kroz Žensku sobu godišnje prođe oko 2000 klijentica što na edukacijama, što na individualnim razgovorima kod nekog od psihologa.
– Ružno je reći, ali imamo svoju stalnu klijentelu, a i neke institucije nam šalju žene koje su prijavile nasilje i silovanje. Kod nas dobivaju besplatnu pomoć i podršku.
– Stvari se mijenjaju, iako će se to vidjeti tek za nekoliko godina. Potreban je vremenski odmak za vidljive rezultate.
Protokol za pomoć djeci u školama
– Jako sam ponosna na Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja u školama na kojem radimo. Na taj način ćemo mijenjati stvari i pružiti sustavnu zaštitu žrtvama seksualnog nasilja. To mi je bila davna želja i drago mi je što je napokon pokrenuto,- ističe naša sugovornica.
Osim Ženske sobe Maja Mamula svoje je radne dane davala i Centru za žene žrtve rata i humanitarnoj organizaciji Suncokret. Predaje i na odsjeku psihologije na Hrvatskim studijima. Njena zanimljiva predavanja možete slušati i na Ženskim studijima.
– Prijateljica koja me je prijavila za Zagrepčanku godine za mene kaže da sam osoba koja ima sposobnost uvjeriti ljude kako je važno borit se za općeljudske ideale i aktivirati se.
– Željela bih da centar za žrtve nasilja zaživi na institucionalnom nivou, da ne ovisi stalno o našoj sposobnosti da sakupljamo novce, već da se i država brine.
Nikad otvorenije o silovanjima
– Vjerujem da će mlađe generacije biti puno otvorenije po pitanju seksualne problematike. Dok se neke moje kolege zgražaju nad mojom otvorenošću studenti mi kažu „Bravo profesorice, netko treba govoriti“.
– Žene ne žele prolaziti taj dugi proces, stalno vraćanje na te užasne trenutke. Proces užasno izgleda i kazne su premale. Sjećam se slučaja grupnog silovanja, od njih četvorice, trojica dobiju kaznu tri godine, a četvrti bude oslobođen, što je strašno.
Neupitna potpora žrtvi
Žene iz centra svima koje su ikad suočene s nasiljem dat će savjete, govoriti i o nedostatcima i o prednostima prijave počinitelja. Potpora su bez obzira na odluku žrtvi.
– Stat ćemo uz ženu kao zid i pokušat joj minimalizirati patnje. Najvažnije je da odu kod liječnice, imamo i svoju privatnu koja može pomoći u medicinskom smislu.
Nije uvijek lako. A gdje je zadovoljstvo u ovakvom poslu?
– Nekad posustanem, ponekad mi dođe da lupam glavom o zid, uhvati me bezvoljnost kad nas stalno institucije odbijaju, stalno nailazimo na predrasude. U ovom radu me vesele dobro riješeni slučajevi, promjene, pozitivni pomaci. Postoji dobra energija, veseli me moj radni tim, način na koji djelujemo i povratne informacije koje primamo izvana.
– U Ženskoj sobi bavimo se seksualnošću, seksualnim pravima i seksualnim i rodnim manjinama te seksualnim nasiljem. Kad smo počele, nismo htjele gasiti požar, već smo išli na razvoj javnih politika i edukaciju,- govori Maja Mamula.
Kroz Žensku sobu godišnje prođe oko 2000 klijentica što na edukacijama, što na individualnim razgovorima kod nekog od psihologa.
– Ružno je reći, ali imamo svoju stalnu klijentelu, a i neke institucije nam šalju žene koje su prijavile nasilje i silovanje. Kod nas dobivaju besplatnu pomoć i podršku.
– Stvari se mijenjaju, iako će se to vidjeti tek za nekoliko godina. Potreban je vremenski odmak za vidljive rezultate.
Protokol za pomoć djeci u školama
– Jako sam ponosna na Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja u školama na kojem radimo. Na taj način ćemo mijenjati stvari i pružiti sustavnu zaštitu žrtvama seksualnog nasilja. To mi je bila davna želja i drago mi je što je napokon pokrenuto,- ističe naša sugovornica.
Osim Ženske sobe Maja Mamula svoje je radne dane davala i Centru za žene žrtve rata i humanitarnoj organizaciji Suncokret. Predaje i na odsjeku psihologije na Hrvatskim studijima. Njena zanimljiva predavanja možete slušati i na Ženskim studijima.
– Prijateljica koja me je prijavila za Zagrepčanku godine za mene kaže da sam osoba koja ima sposobnost uvjeriti ljude kako je važno borit se za općeljudske ideale i aktivirati se.
– Željela bih da centar za žrtve nasilja zaživi na institucionalnom nivou, da ne ovisi stalno o našoj sposobnosti da sakupljamo novce, već da se i država brine.
Nikad otvorenije o silovanjima
– Vjerujem da će mlađe generacije biti puno otvorenije po pitanju seksualne problematike. Dok se neke moje kolege zgražaju nad mojom otvorenošću studenti mi kažu „Bravo profesorice, netko treba govoriti“.
– Žene ne žele prolaziti taj dugi proces, stalno vraćanje na te užasne trenutke. Proces užasno izgleda i kazne su premale. Sjećam se slučaja grupnog silovanja, od njih četvorice, trojica dobiju kaznu tri godine, a četvrti bude oslobođen, što je strašno.
Neupitna potpora žrtvi
Žene iz centra svima koje su ikad suočene s nasiljem dat će savjete, govoriti i o nedostatcima i o prednostima prijave počinitelja. Potpora su bez obzira na odluku žrtvi.
– Stat ćemo uz ženu kao zid i pokušat joj minimalizirati patnje. Najvažnije je da odu kod liječnice, imamo i svoju privatnu koja može pomoći u medicinskom smislu.
Nije uvijek lako. A gdje je zadovoljstvo u ovakvom poslu?
– Nekad posustanem, ponekad mi dođe da lupam glavom o zid, uhvati me bezvoljnost kad nas stalno institucije odbijaju, stalno nailazimo na predrasude. U ovom radu me vesele dobro riješeni slučajevi, promjene, pozitivni pomaci. Postoji dobra energija, veseli me moj radni tim, način na koji djelujemo i povratne informacije koje primamo izvana.
You must be logged in to post a comment Login