Koliko često imamo osjećaj da najprije moramo nešto napraviti, postići ili dokazati kako bismo mogli mirno prihvatiti nešto lijepo?
Kao da ljubav dolazi nakon dovoljno truda, odmor nakon dovoljno obavljenih obaveza, a osjećaj vrijednosti tek kada napravimo nešto na što možemo biti ponosni. Lako je upasti u ideju da dobre stvari moramo zaslužiti.
A neke od njih ne moramo.
Zaslužuješ ljubav koju tako lako daješ drugima. Zaslužuješ nježnost, dobrotu i pažnju. Zaslužuješ se osjećati posebno. Zaslužuješ se probuditi s osjećajem da ti je život lijep, čak i onda kada prethodnog dana nisi napravio sve što si planirao.
To ne znači da će svaki dan biti dobar ili da nam život duguje ono što želimo. Ne znači ni da ne trebamo raditi na sebi, preuzimati odgovornost ili prolaziti kroz teške stvari.
Znači samo da vlastitu vrijednost ne moramo svaki dan iznova dokazivati.
Ponekad najviše teško primamo upravo ono što drugima dajemo bez puno razmišljanja. Lako ćemo prijatelju reći da zaslužuje odmor, partneru da je vrijedan ljubavi ili bliskoj osobi da ne mora sve napraviti savršeno. Kada se iste riječi trebaju odnositi na nas, odjednom pronađemo deset razloga zašto ipak moramo još malo pričekati.
Još samo da završimo ovo. Još samo da budemo bolji. Još samo da nešto popravimo na sebi.
Možda ovog tjedna ne trebaš ništa dodatno dokazivati.
Možda smiješ prihvatiti lijepu riječ bez umanjivanja. Odmor bez osjećaja krivnje. Pomoć bez osjećaja da nekome nešto duguješ. Ljubav bez pitanja jesi li je dovoljno vrijedan ili vrijedna.
I možda zaslužuješ i ono za što ti se trenutačno čini da ne zaslužuješ.
Ne zato što si sve napravio kako treba, nego zato što tvoja vrijednost nije nagrada za dobro ponašanje.
Ovotjedni podsjetnik: dobre stvari ne moraju uvijek biti nešto što si prvo morao zaslužiti. Neke smiješ jednostavno primiti.