Društvene mreže učinile su uspoređivanje gotovo neizbježnim. Svakodnevno gledamo tuđe poslove, putovanja, odnose, domove, tijela, uspjehe i trenutke sreće. I vrlo lako zaboravimo jednu važnu stvar: gledamo rezultat, ali gotovo nikada ne vidimo cijenu koja je do njega dovela.
Vidimo nekoga tko je pokrenuo vlastiti posao, ali ne vidimo mjesece neizvjesnosti prije toga. Vidimo nečiji brak i fotografije s putovanja, ali ne znamo kroz kakve su razgovore, krize i promjene prošli. Vidimo diplomu, promociju ili veliki uspjeh, ali ne i godine odricanja, neprospavane noći, pogreške i trenutke u kojima je osoba možda poželjela odustati.
Kada se uspoređujemo s drugima…
Zato je tuđi život gotovo uvijek lakši kada ga gledamo izvana. Često zavidimo onome što je vidljivo, a uspoređujemo ga s onim što kod sebe najbolje poznajemo: svojim strahovima, sumnjama, neuspjesima i svakodnevnim problemima.
Ali usporedba je nepravedna već u početku.
Ti gledaš tuđi rezultat, a ne svoj proces.
I zato ono što ti se na prvi pogled čini kao sreća bez truda možda iza sebe ima godine rada. Ono što izgleda kao samopouzdanje možda je izgrađeno nakon brojnih padova. Ono što izgleda kao laka odluka možda je doneseno nakon mjeseci unutarnje borbe.
To ne znači da trebamo umanjivati tuđi uspjeh. Naprotiv. Možemo mu se veseliti bez zaključka da zbog njega mi vrijedimo manje. Tuđi uspjeh nije dokaz našeg neuspjeha. Nečiji napredak ne znači da mi stojimo na mjestu. Nečija sreća ne znači da je nama nešto oduzeto. Nečiji put ne mora biti naš put.
Zato sljedeći put kada osjetiš zavist, možda nemoj odmah pitati:
„Zašto on ima to, a ja nemam?“
Pokušaj pitati:
„Što zapravo znam o cijeni koju je ta osoba za to platila?“
A zatim i:
„Što ja trenutno gradim, a što još ne mogu pokazati drugima?“
Jer možda i ti već imaš nešto na čemu bi ti netko drugi mogao zavidjeti, samo što si ti preblizu vlastitom životu da bi to vidio.