Koliko ste puta poželjeli da neki osjećaj jednostavno nestane? Da ne osjećate tugu nakon prekida. Da nema straha prije važnog razgovora. Da se ne pojavljuje ljutnja kada vas netko povrijedi. Da ne osjećate tjeskobu, krivnju ili razočaranje.
Većina nas barem jednom pokušala je pregovarati s vlastitim emocijama. Ponašamo se kao da su osjećaji nešto što možemo uključiti i isključiti po potrebi. Kao da je mentalno zdravlje stanje u kojem se osjećamo dobro cijelo vrijeme. No emocije ne funkcioniraju na taj način.
Osjećaji nisu opcionalni
Svi ljudi imaju emocije. One nisu znak slabosti, pretjerane osjetljivosti ili nedostatka kontrole. One su sastavni dio ljudskog iskustva.
Psiholozi često opisuju emocije kao sustav informacija. Njihova svrha nije da nas muče, nego da nam nešto poruče. Strah nas upozorava na opasnost. Tuga govori da smo nešto izgubili. Ljutnja nas upozorava da je neka granica prijeđena. Radost nam pokazuje što nam je važno i vrijedno. Problem ne nastaje zato što osjećamo, nego zato što često vjerujemo da određene emocije ne bismo smjeli osjećati.
Kada emocije pokušamo ušutkati
Mnogi ljudi veći dio života provode pokušavajući ne osjećati. Zatrpavaju raspored obavezama kako ne bi osjetili tugu. Racionaliziraju kako ne bi osjetili strah. Umanjuju vlastite potrebe kako ne bi osjetili ljutnju. Uvjeravaju sebe da su dobro, iako iznutra nisu.
Na prvi pogled to može izgledati kao rješenje. Međutim, potiskivanje emocija zahtijeva stalnu količinu energije. Osjećaji ne nestaju samo zato što ih ignoriramo. Oni često pronalaze druge načine da se izraze kroz napetost, iscrpljenost, razdražljivost, anksioznost ili osjećaj emocionalne praznine. Ponekad nije problem ono što osjećamo. Problem je koliko energije trošimo pokušavajući ne osjećati.
Mentalno zdravlje ne znači osjećati se dobro
Jedna od najvećih zabluda današnjice jest ideja da je mentalno zdravlje isto što i dobro raspoloženje. Naravno da svi želimo osjećati zadovoljstvo, mir i sreću. No psihološki gledano, mentalno zdravlje ne znači odsutnost neugodnih emocija. Naprotiv. Ako izgubite posao koji ste voljeli, normalno je da budete tužni. Ako vas netko povrijedi, normalno je da osjetite ljutnju. Ako prolazite kroz veliku životnu promjenu, očekivano je da ćete osjećati strah i nesigurnost. Ponekad je upravo sposobnost da osjetimo neugodne emocije dokaz psihološkog zdravlja.
Emocije imaju mjesto za stolom, ali ne vode sastanak
Jedna od ljepših metafora iz psihologije kaže da svatko od nas ima svoj „upravni odbor“. Za stolom sjede naše vrijednosti, iskustva, ciljevi, potrebe, logika i emocije.
Emocije imaju pravo glasa. Ali ne moraju donositi sve odluke. Ako ignoriramo emocije, propuštamo važne informacije. Ako im prepustimo potpunu kontrolu, riskiramo impulzivne odluke. Najzdraviji odnos prema emocijama nalazi se negdje između te dvije krajnosti. Cilj nije riješiti se emocija. Cilj je naučiti ih slušati.
Što vam vaši osjećaji pokušavaju reći?
Možda sljedeći put, umjesto pitanja: „Kako da se riješim ovog osjećaja?“ vrijedi postaviti drugačije pitanje: „Što mi ovaj osjećaj pokušava reći?“ Jer emocije nisu naši neprijatelji. One su informacije. A što ih bolje razumijemo, to bolje razumijemo sebe.